Archive Page 3
Kako prepoznati ovo i ono (dnevnički zapisi 0011)
5 Comments Published April 22nd, 2007 in dnevnički zapisi
U zemlji kao što je Hrvatska vidiš jasno razliku između bogataša i siromaha.
To je pošteno.
U nekim drugim zemljama to nisam skužio.
Možda sam razmišljao o drugim stvarima ili su mi svi izgledali podjednako dobro potkoženi, ne znam.
Kada stvar ideš još malo detaljnije podijeliti jasno ti je da ima nekoliko vrsta sirotinje.
Sirotinja koja nema problema s tim što je sirotinja, prihvaćaju to kao činjenicu.
Sirotinja koja je spremna kupiti na kredit auto vrijedan i do 165000 kn.
I treća kategorija je ogorčena sirotinja.
Njih prepoznajete po tome što se stalno žale na nepravdu i onda pred izbore kažu „jebem im mater, svi su lopovi, neću ni za koga glasati.“
Ako im pokušate reći da to baš i nije najpametnije netko će već zavrištati da je između ostaloga i to demokratsko pravo pojedinca – da ne izađe na izbore.
U tranzicijskim zemljama, naročito tamo gdje tranzicija zna potrajati i do 25 godina, će vam svaka šuša tumačiti pravila demokratskog uređenja.
Da, imate pravo stalno prigovarati i ne raditi ništa, ali isto tako imate pravo prigovarati i napraviti nešto.
HDZ je skužio spiku koja prolazi.
Svi će reći da je narod glup ili da ima kratko pamćenje, ali oni su skužili u čemu je stvar.
Strah.
Strah je najbolji.
Reklamna kampanja HDZ-a je uvijek ista i uvijek prolazi, a glasi otprilike ovako – „Ako ne glasate za nas to znači da ste protiv države, a ako ste protiv države – koji kurac onda uopće očekujete. Minimum onoga što možete napraviti je pokazati državi koliko je volite, a država – to smo mi.“
Oni izbore ne dobivaju na svojim stvarnim glasačima nego na onima kojima su sistematski utjerali strah u kosti.
Njih opet možete prepoznati po tome što stalno ponavljaju „Doktori samo ispijaju kave, ništa ne rade.“ ili „Profesori samo ispijaju kave, ništa ne rade.“
I tako se to sve vrti u krug.
Glavno je da smo mi živi i zdravi.
Salma Hayek je otišla predaleko i postala najsexy žena na svijetu, mišljenje je autora emisije Zvijezde extra.
Na žalost uključio sam se na kraju pa ne znam ko je još bio pri vrhu.
“Da ima brkove i bradu ja bih i dalje gledala njene grudi.” kaže jedna žena za nju.
Uz dužno poštovanje prema Hayekici mislim da mi je trenutno Jennifer Connelly masu zanimljivija.
Milanović se kandidirao za predsjednika SDP-a.
Nije mi neki izbor, malo mi je onako, šta ja znam … neuvjerljiv.
Nije mi ni Antunovićka nešto, ima stalno to držanje “ljuta sam i uvrijeđena.”
Glasam za tročlano predsjedništvo u sastavu Opačić-Lugarić-Stazić.
U Francuskoj sam za Royalicu, nikako ovaj HDZ-ovac Sarkozy.
Crkva je odlučila - sva djeca idu u raj.
Ljudi to pričaju dosta ozbiljnim glasom, ne znam kako ne umru od smijeha jebote.
Crkva odlučila, muahahaha.
20. rođendan Simpsona (dnevnički zapisi 0009)
2 Comments Published April 20th, 2007 in dnevnički zapisi
Umorni petak, traljav tranzicijski dan u tjednu.
Normalni zaposleni ljudi imaju planove za vikend koji na kraju završi prije nego je i počeo.
Nama ostalima je svjedeno.
Simspsoni su jučer navršili 20. godina.
U dva desetljeća su obišli svijet, ugostili mnoge slavne face, od Ramonesa, White Stripes i RHCP pa sve do engleske kraljice i Tony Blaira.
Neosporni car je glava obitelji, Homer Simpson.
Nekoliko njegovih čuvenih izjava:
“You tried your best and you failed miserably. The lesson is ‘never try’.”
“Volunteering is for suckers. Did you know that volunteers don’t even get paid for the stuff they do?”
“If God didn’t want us to eat animals, then why’d he make them so tasty?”
“Marriage is like a coffin and each kid is like another nail.”
The Simpsons Movie će biti premijerno prikazan 27.07.2007., bit će vjerojatno jedan od najuspješnijih filmova sezone.
Naozovi J radi debakla (dnevnički zapisi 0008)
2 Comments Published April 19th, 2007 in dnevnički zapisi
Korejac iz Virginije je bio ovo, bio ono, strojevi za proizvodnju bizarnih mitova rade duple smjene.
Te ga otkantala cura, te mu išla na kurac djeca bogataša, pa kršćanstvo, svekolika usamljenost,ono, masu toga se nakupilo.
NBC je prikazao i zbrčkani video uradak kojeg već zovu, pazi molim te - Manifest, ni manje ni više.
Dečko je bio lud ko ludi stršljen, to je cijela istina.
Kakav Manifest, kakvi bakrači.
Podsjeća me Cho na ovog nesretnika Markovića, i njemu su isto svi drugi krivi samo on nije nikada.
Izgubismo europsko prvenstvo onako hametice, nitko živ nam nije dao glas, ali moram priznati da je to bilo i za očekivati.
Ključna greška je napravljena kada se u Cardiff povelo Jadranku Kosor.
Ona i to još u kombinaciji s rasplesanim glavonjom Šukerom, tstststs… još im je samo Kirin falio.
Nekako mislim da nju (Kosoricu) ljudi baš i ne zovu na sve strane, ali žena se očito sama nagurava, a onda ovima neugodno pa je puste.
Greška, ne valja se igrati s tim stvarima.
Nazovi J radi debakla.
Danas ne propustiti Carpenterov oriđiđi Napad na policijsku stanicu br. 13, za glavu bolji film od rimejka.
Vrijeme i mjesto: oko 23.00 na htv2.
Čitatelju nema tko da piše (dnevnički zapisi 0007)
2 Comments Published April 18th, 2007 in dnevnički zapisi
Dragi dnevniče, kolega bloger Ariston se nedavno osvrnuo na problem domaće “žiža proze” pa me to podsjetilo na jednu raspravu.
Pričali smo o tome koje knjige uopće privlače medijsku pažnju.
Tračevi o poznatima i tkzv. kontroverzne teme gdje spada i “nark lit” ili drogeraška literatura.
To mi je prvo palo na pamet.
Spomenuo sam da mi onako polovično ide na kurac ta vrsta proze.
“Ne znam, možda si ti ljubomoran, možda nemaš takva iskustva.” optuže me.
E tu sam se zamislio.
Možda sam stvarno jednostavno jalan, ne znam.
Kako god, vraćam se opet do Aristona i mjesta gdje on spominje čiču Marqueza.
Sjećam se kako sam u mladosti hispanoamerički roman otkrio kao i mnogi drugi baš preko romana Sto godina samoće.
Kasnije sam došao i do svih drugih, na primjer do Fuentesa i njegovog megaromana Terra nostra, pa onda dalje do Carpentiera, Puiga, Llose, Borghesa, Cortasara, Paza itd. itd.
Danas je literatura prilagođena vremenu u kojem živimo - što kraće, što jednostavnije.
Kao, nitko više nema vremena čitati roman od 1000 stranica.
Ili možda nema više tko da piše?
Glasam za Marqueza i za umjereno skandinavsko ljeto.