Jesus El Diablo Quintana

Flannery O’Connor (dnevnički zapisi 0021)

quintana — Wed, 02 May 2007 16:42:29 +0000

Redsi su izbacili Abramovičevu supeskupu igračku iz polufinala Championsa.
Dogodio se Anfield effect, a večeras bi i Manchester mogao u finale.
Kakav bi to samo dan bio za Otok, dvije momčadi iz Premiera u klupskom finalu kontinenta.
Dobio sam još jednu domaću SF knjigu.
Riječ je o Trinaestom krugu bezdana, od 13 autora koliko se pojavljuje u zbirci Jambrišak i Selan će se pojaviti i u zbirci bestseler.net-a, a Macan i Rukavina su na istoj radili kao selektori.
U pričama jedne druge autorice, Flannery O’Connor, likovi uglavnom smrtno stradaju na kraju, ali inače priče su majstorski napisane.
Umrla je prerano, u 39. godini života no njene dvije zbirke priča i dva romana su više nego značajna ostavština.

Karanfili & grah (dnevnički zapisi 0020)

quintana — Tue, 01 May 2007 15:58:41 +0000

Sretan Vam Praznik rada!
Legiji od 300000 nezaposlenih želim zaposlenje, ali to će malo teže ići, barem kako sada stvari stoje.
U Maksimiru kao i obično - karanfili i grah.
I razjedinjeni sindikati.

Kratke priče (dnevnički zapisi 0019)

quintana — Mon, 30 Apr 2007 16:59:21 +0000

Završili smo i taj dio, poznta su imena priča pobjednika, akonačno smo objavili i tko stoji iza njih.
Broj pristiglih priča nas je natjerao da pomaknemo granice uobičajene za ovakve zbirke.
Predtsavit ćemo 65 autora, pobijedila je kvaliteta, a žiri u sastavu Macan, Gawrun & Porto odradio je lavovski dio posla.
Ne samo da su pročitali taj silni materijal od preko 2000 kartica teksta nego su veći dio toga i memorirali, ali o svemu više ovdje.
Zadivljuje i zanemariv dio onih sumnjičavaca koji valjda uvijek misle da im netko namjerno podmeće klipove.
Svega dvoje-troje nezadovoljnika misle da ih je žiri nepravedno zaobišao, ali ovaj natječaj je odrađen na najvišem mogućem nivou.
Od početka se prije svega išlo na kvalitetu i uvjeren sam da je kvaliteta i isplivala na površinu.
Među 136 finalista svi su bili vrlo blizu objavljivanja, ali nijanse su presudile, a mi više od 65 autora jednostavno nismo mogli ugurati unutra.
Mislim da je ovo otprilike gornja granica, i za čitaoca i za održavanje nivoa kvalitete.
Meni osobno je drago što kratka priča nastavlja svoj život na ovim prostorima.
Svake godine će isplivati neka nova imena, a stari asovi su također tu.
Nema nikakve sumnje - domaća proza ima neke nove predstavnike.
Slijedeći natječaj ćemo odraditi još profesionalnije, valjda ćemo dobiti i nekakvu potporu pa će sve skupa biti i malo raskošnije.
Najveća satisfakcija će nam biti kada se za koju godinu netko od ovih autora osvrne iza sebe i shvati da je počeo baš u ovoj zbirci.
Entuzijazam izdavača kakav je npr. Darko Macan je upravo zarazan, čovjek treba dobiti nagradu za sve ono što radi, pokreće i gura u izloge gradskih knjižnica.
Njih trojica i sami pišu što svjedoče brojne knjige koje imaju iza sebe, ali su svejedno našli vremena za stvaranje još jedne knjige.
Nemamo uhodanu mašineriju iza sebe, ali autori su nam se javili u velikom broju, a rezultat toga će biti jedna od boljih zbirki kratke priče u regiji.
Što bi rekli nogometaši - idemo dalje.

Ivica Račan (1944 - 2007) - (dnevnički zapisi 0018)

quintana — Sun, 29 Apr 2007 20:39:44 +0000

Čovjek koji nikada nije proizvodio mržnju i netrpeljivost…

Ledeno hladna Lidija (dnevnički zapisi 0017)

quintana — Sat, 28 Apr 2007 06:45:25 +0000

Svojih 5 minuta slave jučer je dočekala izvjesna Lidija Hanžek.
Pojavila se u svim informativnim emisijama svih televizija.
Nije Hažekica pobijedila u bacanju kladiva, niti je dobila nagradu knjižnica grada Zagreba za najviše pročitanih knjiga, a nije niti slavodobitnica Alke.
Njena slava je došla iznenada, kao zemljotres ili smrtonosni plimni val.
Ona je bila ta koja je jučer revno u svim vijestima i dnevnicima donijela vijest da od 02.05.2007. ide takozvana crna lista kreditnih zaduženja građana.
Ona je u ime HROK-a (Hrvatskog registra kreditnih obveznika) izgovorila povijesno “od srijede vas pratimo”.
Jedna mi stvar samo ne ide u glavu.
Kada se već ide s ovakvom jednom mjerom koja je sama po sebi nepopularna jer ljudi u ovoj zemlji uglavnom žive na kredit, zašto nisu odabrali nekog simpatičnijeg da priča o tome.
Neugodne frizure, grozomornih naočala, jako neugodnog nazalnog i ledenog glasa te općenito jednog robotski hladnog i odmaknutog držanja Hanžekica je posljednja osoba na svijetu koju bi zadužio za ovaj posao.
Nemam ništa osobno protiv žene, ali ona bi bila dobar izbor jedino za glasnogovornicu elijenskih hordi kada nas jednog dana dođu porobiti.
Ne znam, možda su banke namjerno izabrale nju da ljudi s nekoliko kredita, a naročito oni koji ih još nemaju, najozbiljnije shvate ovo upozorenje.
I uspješno je to ona obavila, možda će je sada angažirati i na drugim neugodnim zadacima.
Na primjer kada HDZ pobijedi na jesen, ne dao bog nikome, već je vidim kako nam priopćava rezultate izbora.
“Mole se građani Republike Hrvatske da mirno ostanu kod svojih kuća i da ništa ne poduzimaju - Hrvatska Demokratska Zajednica će još 4 godine vladati zemljom, ponavljam - ostanite sa svojim najbližima i čekajte daljnje upute.”
Brrrrr…

Ad astra (dnevnički zapisi 0016)

quintana — Fri, 27 Apr 2007 09:00:18 +0000

Upoznao sam jučer neka glasovita hrvatska SF bića.
Na prvi pogled se ne razlikuju od drugih ljudi, doimaju se miroljubivo, ne koriste klingonski sleng u razgovoru s drugim bićima i nemaju šiljate uši.
Onda sam ta ista bića (njih dvoje) pronašao u “Ad astri”, antologiji hrvatske znan-fan novele koja pokriva razdoblje od 1976. - 2006.
Prvo biće se pojavljuje na stranici 386. s pričom Crveno i crno, a drugo na 559. s pričom Poslije deset navečer.
Ad astra je štivo neprocijenjive vrijednosti, proteže se na preko 600 stranica i sadrži 40-ak vrhunskih priča.
Cijelu stvar su uredili Šakić i Žiljak, a izdao ju je Mentor prošle godine.
Za to vrijeme Rukavina je gromko čitao svoje priče i pjesme, čulo ga se i vani.
Danas u Tuškancu završava ciklus Bele Tara i to Werckmeisterovim harmonijama, filmom iz 2000.
Moći će ga pogledati i Novica Petrač koji danas izlazi iz zatvora.
Zbog primjernog vladanja su ga pustili ranije.

Finland, Finland … (dnevnički zapisi 0015)

quintana — Thu, 26 Apr 2007 13:34:21 +0000

Preslušavam Grinderman, Caveov album s ekipom koja ga je pratila na posljednjem koncertu u Zagrebu.
Vrlo kratka recenzija glasi - rasturačina!
Album traje mršavih 40 minuta, ali je odličan.
Nadam se da će s ovim materijalom opet navratiti do Zagreba ili barem tu negdje blizu.
Što se tiče književnosti došao sam u posjed knjige “Teško je reći”, sabranih priča Senka Karuze u izdanju Profila.
Na filmskom jelovniku je fenomenalni ciklus Akija Kaurismäkija u Tuškancu.
Bit će prikazano čak 15 njegovih igranih i 1 dokumentarni film.
Detaljnije o tom megadogađaju ovdje.
Uglavnom, toplo preporučam, gledao sam dobar dio tih naslova i za njega stavljam ruku u vatru.
Odaberite nekoliko naslova, ako već ne sve i pogledajte majstora.
Što god da sam bio u prošlom životu bio sam to u Finskoj.
Od malih nogu sam iz nekog razloga uvijek navijao za Fince u skijaškim skokovima.
Na svjetskim prvenstvima u hokeju isto tako.
Kasnije se to proširilo na film, izbor mobitela i sve ostalo.
Netko simpatizira Brazil, netko Kubu - ja eto Finsku.

Kupit ću si Segway s ful dodatnom opremom (dnevnički zapisi 0014)

quintana — Wed, 25 Apr 2007 13:01:13 +0000

Kupit ću si Segway sa ful dodatnom opremom.
Znači još dva kotača, volan, karoseriju, motor benzinac i sve ostalo.
Malo mi je bez veze ovaj osnovni model na dva kotača.
Samo i nije to za svakoga, vidio sam tipove koji to voze.
Trebaš bit, ono, barem metrosexualac, ništa ispod toga.
Čisto sumnjam da će jednog dana ovi naši mafijaši kupovati Segwaye da se malo pokažu po gradu.
Teško mi je zamisliti ekipu kako skače na dvotočkaše i piči u Ludnicu na cajke iako, iako…
Segway je zgodan za ulične borbe i teško da će ti netko ispod njega postavit bombu.
Vrijeme je od glavobolje, nekakvo teško i tmasto.
Zuhra se rastao od Nove TV, ali sviđa mi se njihov stav.
Kažu da će Zuhra light show ići, bez njega, jer da ima tu i drugih ljudi, nije on tu najbitniji.
Hehehe…

Bela Tarr i knjige (dnevnički zapisi 0013)

quintana — Tue, 24 Apr 2007 09:35:02 +0000

Jučer sam pogledao dva filma Bele Tarra, jednog od najzanimljivijih europskih autora.
Almanah jeseni (1985) je gotovo posveta Bergmanu, majstorska upotreba svjetla, tjeskoban, mračan, pomaknut, ali zanatski odlično odrađen film.
Tarr je imao samo 30 godina kad je snimio Almanah jeseni, a takva djela ljudi snime u nekoj jeseni života.
Ljudi iz radničkih baraka (1982) je bilo ugodno osvježenje, izlet u realizam ranih osamdesetih.
Maestarlne izvedbe dvoje glavnih glumaca dolaze do izražaja u nevjerojatno dugim kadrovima gdje njihovo sjedinjavanje s likovima doseže gornje granice mogućeg.
Dokumentaristički vjeran prikaz života jedne obične radničke obitelji, prepun prepoznatljivih situacija, dijaloga i atmosfere.
Poslije Tarra natrag na posao.
Dogodilo se da u isto vrijeme radim na dvije knjige odjednom, svojoj i ovoj bestselerovoj.
Maloprije smo objavili listu finalista, a finale će biti pakleno.
Dijelom sam tako i dobio odgovor na pitanje zašto se ljudi uopće bave izdavaštvom kada će vam upravo oni (izdavači) reći da tu nema kruha.
Ili sam ja ostario ili je proces stvaranje knjige (bilo kao autor, bilo kao izdavač) zanimljiv u svim svojim segmentima.
Ono, stvaraš nešto jebote.
Šteta što većina onih koji se bave tim poslom ne može i živjeti od njega.
Nula je u tom poslu ideal koliko sam skužio.
Osim ako ne radiš na knjizi o 90-dnevnoj dijeti.
Uglavnom, sviđa mi se to raditi, volio bih sudjelovati i u stvaranju nekakvog kulturnog časopisa.
Ko zna, možda se ipak javi nekakv bogati ujak iz Argentine koji će mi ostaviti basnoslovno bogatstvo.

Watergate (dnevnički zapisi 0012)

quintana — Mon, 23 Apr 2007 15:50:54 +0000

Podsjetili smo se sinoć kako Bernstein (Hoffman) i Woodward (Redford) ili kako ih Bradlee (Robards) u jednom trenutku zazove “Woodstein”, rasturaju istraživačko novinarstvo.
Riječ je naravno o filmu “Svi predsjednikovi ljudi” i glasovitoj aferi Watergate.
U jednom trenutku “Duboko grlo” kaže “Stvar je nevjerojatna, upleteni su svi, čak i sam obavještajni vrh.”
Trebaju posjetiti nas, povijest obavještajnih upletanja i podmetanja u Hrvatskoj traje koliko i sama država.
Devedesetih su harali tragikomičnim ispadima, na žalost češće tragičnim nego komičnim, a 2000. se organiziraju u mintigaškim akcijama uperenim protiv Koalicije i predsjednika Mesića.
Za tu prigodu je skladan i jedan poznati guslarski hit “Oj Ivica i Stipane, pojest će vas crne vrane!”
Znam, nije to samo kod nas tako.
Špijuni i kvazišpijuni su uvijek i svugdje tipovi osebujnog pogleda na svijet.
Zabavni kao tumor i na sreću često providni u svojim akcijama.
Prisluškuju telefonske razgovore, podmeću, uništavaju kompromitirajuću dokumentaciju, prate, izviđaju, organiziraju si doma svoje privatne kartoteke i uvijek se kameleonski prilagođavaju vladajućim garniturama.
Za svakoga nađu ponešto.
Apsolutno romantično.