Upoznao sam jučer neka glasovita hrvatska SF bića.
Na prvi pogled se ne razlikuju od drugih ljudi, doimaju se miroljubivo, ne koriste klingonski sleng u razgovoru s drugim bićima i nemaju šiljate uši.
Onda sam ta ista bića (njih dvoje) pronašao u “Ad astri”, antologiji hrvatske znan-fan novele koja pokriva razdoblje od 1976. - 2006.
Prvo biće se […]

Preslušavam Grinderman, Caveov album s ekipom koja ga je pratila na posljednjem koncertu u Zagrebu.
Vrlo kratka recenzija glasi - rasturačina!
Album traje mršavih 40 minuta, ali je odličan.
Nadam se da će s ovim materijalom opet navratiti do Zagreba ili barem tu negdje blizu.
Što se tiče književnosti došao sam u posjed knjige “Teško je reći”, sabranih priča […]

Kupit ću si Segway sa ful dodatnom opremom.
Znači još dva kotača, volan, karoseriju, motor benzinac i sve ostalo.
Malo mi je bez veze ovaj osnovni model na dva kotača.
Samo i nije to za svakoga, vidio sam tipove koji to voze.
Trebaš bit, ono, barem metrosexualac, ništa ispod toga.
Čisto sumnjam da će jednog dana ovi naši mafijaši kupovati […]

Jučer sam pogledao dva filma Bele Tarra, jednog od najzanimljivijih europskih autora.
Almanah jeseni (1985) je gotovo posveta Bergmanu, majstorska upotreba svjetla, tjeskoban, mračan, pomaknut, ali zanatski odlično odrađen film.
Tarr je imao samo 30 godina kad je snimio Almanah jeseni, a takva djela ljudi snime u nekoj jeseni života.
Ljudi iz radničkih baraka (1982) je bilo ugodno […]

Podsjetili smo se sinoć kako Bernstein (Hoffman) i Woodward (Redford) ili kako ih Bradlee (Robards) u jednom trenutku zazove “Woodstein”, rasturaju istraživačko novinarstvo.
Riječ je naravno o filmu “Svi predsjednikovi ljudi” i glasovitoj aferi Watergate.
U jednom trenutku “Duboko grlo” kaže “Stvar je nevjerojatna, upleteni su svi, čak i sam obavještajni vrh.”
Trebaju posjetiti nas, povijest obavještajnih upletanja […]