Upoznao sam jučer neka glasovita hrvatska SF bića.
Na prvi pogled se ne razlikuju od drugih ljudi, doimaju se miroljubivo, ne koriste klingonski sleng u razgovoru s drugim bićima i nemaju šiljate uši.
Onda sam ta ista bića (njih dvoje) pronašao u “Ad astri”, antologiji hrvatske znan-fan novele koja pokriva razdoblje od 1976. - 2006.
Prvo biće se pojavljuje na stranici 386. s pričom Crveno i crno, a drugo na 559. s pričom Poslije deset navečer.
Ad astra je štivo neprocijenjive vrijednosti, proteže se na preko 600 stranica i sadrži 40-ak vrhunskih priča.
Cijelu stvar su uredili Šakić i Žiljak, a izdao ju je Mentor prošle godine.
Za to vrijeme Rukavina je gromko čitao svoje priče i pjesme, čulo ga se i vani.
Danas u Tuškancu završava ciklus Bele Tara i to Werckmeisterovim harmonijama, filmom iz 2000.
Moći će ga pogledati i Novica Petrač koji danas izlazi iz zatvora.
Zbog primjernog vladanja su ga pustili ranije.