Dramaturški gledano sam proces nastanka jednog rukopisa je pičkin dim prema onome što te čeka poslije toga, štovani imaginarni čitaoče i potencijalni pišče. Materijal je to zahvalan za napet triler gdje bi mene mogao glumiti Marinko Prga, a moje urednike Maja Mandžuka i Dejan Aćimović … dobro možda je Aćimović mrvu prerabijatan tip, ali to bio bio odličan film. Izdavača sam našao prije otprilike mjesec dana i odmah naivno pomislio “Eto, super, to je to.” Prvo su mi rekli “to je dobro, radit ćemo to svakako .. ima tu naravno nešto malo primjedbica, ali to ćemo lako riješiti.” Skužio sam da je to zapravo standardni uvodni nastup gdje te urednici uljuljkaju, daju ti lokalnu anesteziju tako da ne osjetiš preveliku bol kada ti kažu pravu istinu. Na drugom i trećem sastanku su mi isto rekli nekoliko pozitivnih stvari, a već slijedeći put smo došli do onog što se zove - stvarno stanje stvari ili SSS.
“Ovo što ću ti sada reći shvati isključivo kao dobru namjeru..” kad su slijedeći sastanak otvorili na ovaj način znao sam da moj rukopis možda i nije tako sjajan.
Ispalo je da su moje priče samo neprepoznatljiva hrga .. nečega .. od čega ćemo nako dugog, napornog i krvavog rada istesati pristojnu zbirku. Muški sam podnio istinu i onda otišao doma gdje sam dva dana proveo u dubokoj depresiji. Nakon toga smo se bacili na posao. Cilj je još daleko, ali pomičemo se prema njemu. Ne znam još šta me čeka na kraju puta, ali nekako sumnjam da će biti golih žena. Kad prođe taj prvi šok ipak si zadovoljan da se tvog rukopisa, bezoblične hrge, netko uopće htio primiti. To je mislim i jedini pravi način da izdate knjigu. Drugi je da ste apsolutno genijalan autor čije djelo je toliko jebeno savršeno da se ni lektori ne usuđuju previše petljati po njemu.
Trenutno radimo na nekih 54-55 priča od čijeg je ukupnog broja 9 priča nastalo od kako sam našao izdavača. Bilo bi idelno kada bi uspjeli od recimo 70-80 priča odabrati 40 koje bi ušle u knjigu. Postoji naravno i daleko lakši način da se izda knjiga - uzmeš rukopis i o vlastitom ga trošku daš tiskati u vlastitoj nakladi. Da sam to napravio, a srećom nisam ni pomišljao na to, propisno bih se osramotio. Knjiga koja nije prošla kroz uredničke šake je otprilike kao da oženite ženu koju niste ševili prije toga. Eto, tako to ide, barem kod mene, idem sada dovršiti ovu rečenicu pa na štrikanje po rukopisu.