U jednoj epizodi “Simpsona” grupa klinaca želi skrenuti pozornost odraslih pa netko od njih predlaže da to obave na internetu.
“Ne, moramo doprijeti do ljudi čije je mišljenje bitno.” odgovara Lisa Simpson pa se ipak odluče za radio, a ne za internet. Uglavnom, klinci uspijevaju na ovaj način doprijeti do odraslih odnosno roditelja. Što bi se dogodilo da su sadržaj objavili na netu ne znamo, ali čini se da je Lisa Simpson bila u pravu. Koliko god na netu bilo kvalitetnih i zanimljivih sadržaja još je više smeća i svakojakih gadosti koje prosječnog čovjeka, nenaviklog na takav vid komunikacije, jednostavno odbijaju. Hratski komadić weba je odličan primjer. Ako prošetate malo po nekim blogovima ili sajtovima vodećih dnevnih novina u Hrvatskoj možete naići na hrpu takvog smeća. Gdje god postoji mogućnost komentiranja članaka vidjet ćete takve primjere govora mržnje koji graniče s psihopatskim ponašanjem.
Verbalni teroristi i zagađivači neta redovno se javljaju na bilo kakav politički tekst pa ma kako on bezazlen bio. Dovoljno je da jutarnji ili večernji objave vijest o sapunici Glavaš i u trenu ćete dobiti kobasicu uvredljivih, rasističkih komentara malih poremećenih Goebbelsa.
Ali, ajde, recimo da je to uobičajena pojava kad je o političkim temama riječ jer politika u čovjeku očito budi one najniže strasti. Uvredljivi komentari neće međutim izostati niti na tekstove koji nemaju nikakve veze s politikom.
Instant-talibani su iznimno osjetljivi i na bilo kakav uspjeh pojedinca. Jedan je bloger tako objavio fotografije sa sajma knjiga u Puli gdje je boravio s nekolicinom autora koji su tamo bili predstavljeni sa svojim uglavnom debitantskim knjigama. Odmah su uslijedili uvredljivi komentari na račun izgleda ljudi na fotkama.
“Pogledaj ih kakvi su, buahaha.”
“Malo je reći freak show.”
“E pa sada je puno toga jasnije.” - samo su neki od komentara koji su stigli na foto-galeriju.
Neki su od novopečenih pisaca bili i na svojim blogovima izloženi neviđenim uvredama. Sve je bilo u redu dok su ovi bili samo jedni od njih, obični blogeri u stadu ostalih blogera. U onom trenutku kada su se na neki način izdvojili iz mase postali su predmetom divljačkih uvreda. Vrijeđati nekoga na osnovu njegovog fizičkog izgleda samo zato što je uspio u nečemu o čemu si sam sanjao, a nisi nikada bio ni blizu toga, ljigavije je od one ljigave bijele tvari koja izađe iz žohara kada ga zgazite nogom. Nije bitno što je ovaj napisao, jer doista može pisati o bilo čemu, bitno je da se on izdvojio iz krda, da je postigao neki kurac u životu - to je ono što izaziva salvu uvreda. Valja sebi objasniti na neki način zašto je on uspio, a ti ne i u tom trenutku je sve dozvoljeno. Istina je da će ti ljudi sve oprostiti, ali uspjeh - to nikako. Vjerojatno se to ne događa samo iz razloga što je taj netko uspio, glavni razlog je što ti znaš da ne možeš isto to napraviti, a tako bi jebeno htio. Sve što ti je preostalo u tom trenutku je - pokušati objasniti sebi kako se to do vraga dogodilo.
Naravno, ne treba previše obraćati pažnju na to, ali ovakav način komunicirinja je jedan od razloga zašto je Lisa Simpson odabrala radio, a ne internet da bi došla do onih čije je mišljenje bitno. Ljudi koji se rijetko koriste internetom kao sredstvom informiranja i komunikacije bit će neugodno iznenađeni silinom govora mržnje koji se u stvarnom životu isto tako događa, ali ni blizu kao na netu. Na netu su sipači uvreda skriveni plaštom anonimnosti i dozvolit će si luksuz divljanja kakav im ne bi pao na pamet u stvarnom životu. Tamo, u tom stvarnom životu, nećeš prići čovjeku u birtiji ili na ulici i izvrijeđati ga iz čista mira. Za takvo što bi morao biti u najmanju ruku zaštićen saborskim imunitetom, u protivnom bi te proglasili osobom jako narušenog mentalnog zdravlja.