Hoće li se dogoditi velika Crveno-Crna koalicija ?
Published January 5th, 2007 in politika Tags: HDZ, koalicija, politika, Račan, Sanader, SDP, Čačić, Đapić.Dio medija razvlači već godinama priču o velikoj koaliciji kao što hijene razvlače leš krepane zebre po savani no ovaj put priča ima podlogu. Iako bi takva koalicija bila neprispodobiva za najvjernije birače SDP-a i HDZ-a vjerujem da poneki od hadezenjara i esdepenjara potajno snuju baš takav brak. Ne bi to naravno bio brak iz ljubavi nego iz čistog interesa u koji bi supružnici stupili sa hrpom mandata što bi im osiguralo dvotrećinsku većinu u Saboru i sigurnu vladavinu. Postoje dva razloga zbog kojih se barem može pričati o mogućnosti ove blago rečeno unholy zajednice. Jedan stvarni razlog i jedan alibi-razlog.
Poznato je da osim HDZ-a i SDP-a u Hrvatskoj ne postoji niti jedna stranka koja može staviti ruku u vatru da će dobiti više od 5 stolica u Saboru. Uzmimo samo za primjer HSLS koji se od nekada moćne stranke s hrpom mandata srozao na bjelovarsko-varaždinski dvojac koji se da bi politički preživio poput krpelja zakačio na HDZ ispunivši tako davni san pojedinih “liberalnih ustaša” iz svojih redova. Sve te stranke su prilično frustrirane činjenicom da godinama plešu na samom rubu prelaska izbornog praga pa su se okrenule čistoj ucjenjivačkoj politici. Krenimo od HNS-a i njihovog kockanja u narodu poznatijeg kao “personalizirana kampanja”. Njihova je teorija otprilike slijedeća - Račan je star, nizak, ružan i neodlučan te on ne može biti premijer. Oni nam iz HNS-a nude “mlađeg, naočitog i odlučnog” Čačića kao svoju najtežu figuru. Eto, on će biti premijer, a vi iz SDP-a ima da ga podržite ili nećemo s vama u koaliciju pa nećete imati s kim formirati Vladu i HDZ će dobiti još jedan mandat. Kada su iz SDP-a poručili HNS-ovcima da malo smire živce ovi odlaze korak dalje i najavljuju mogućnost da na kraju koaliraju s HDZ-om. Personalizirana kampanja je dakle čista ucjenjivačka igra kojom HNS ide na sve ili ništa. Nisam siguran da li će njihovo malobrojno biračko tijelo podržati ovakva sranja, ako ne podrži ode HNS u krasni kurac.
Idemo sad do HSP-ovaca koje možemo nazvati rodonačelnicima ucjenjivačke politike u Hrvatskoj. Ta “časna” i “pravdoljubiva” stranka na čelu sa sve tustijim Đapićem igra gotovo istu igru. I oni su najavili “personaliziranu kampanju”, nude nam Đapića za premijera s tim da su prije toga kao zahladili odnose s HDZ-om na slučaju Glavaš. Jasno je kao dan da njih za Glavaša boli kurac, taj slučaj je samo poslužio kao razlog da si stara HDZ-ova priležnica nekako podigne cijenu pred biračima i da je poželjni ženik shvati ozbiljnije. Iako je teško vjerovati da netko pametan može umjesto Sanadera uzeti jednog Đapića za premijera, HSP će svakako pokušati ucjenjivanjem izboksati za sebe dvije njima tako drage ministarske fotelje. Onu policijsku u kojoj sada sjedi nevježa Kirin i naravno, fotelju ministra obrane koju zauzima isto tako jedan potpuno nebitan tip. Tražit će oni i više, ali na ovo bi pristali da jebe jež ježa. HDZ im je u najboljem slučaju spreman dati kurac od ovce, a i zašto bi im nešto dao. S HSS-om koji im sigurno plovi u zagrljaj, plus umirovljenici, Đurđa & Čehok te nešto malo zastupnika manjina neće im nitko trebati. No, HSP će ucjenjivati i ucjenjuje, to je činjenica.
To bi bili stvarni razlozi jer ovakva ucjenjivačka politika silno živcira crvenog i crnog orijaša, SDP i HDZ.
Alibi-razlog bi bio taj da će slijedeće mandatno razdoblje biti najvažnije u povijesti Hrvatske. Ulazak Hrvatske u EU je ultimativni cilj i za SDP i za HDZ i te dvije stranke su u svojim mandatima prekovremeno radile na ostavrenju tog cilja. Mogli bi biračima reći da je od nacionalnog interesa u slijedećem mandatu imati što čvršću vladu odnosno crveno-crnu veliku koaliciju što bi za van izgledalo kao opći politički konsenzus oko Velikog Cilja. Naravno, birači to ne bi popušili, ali opet, ko pita birače. Oni i onako nemaju pojma do kojih će koalicija doći poslije izbora, mogu im jednostavno lagati da dobiju uobičajene postotke glasova i onda jednostavno stupiti u koaliciju koja bi im osigurala stabilnu vlast.
Da se razumijemo, niti zagovaram veliku koaliciju, niti vjerujem da će do nje stvarno doći, ali da postoje preduvjeti - to je sigurno. Jedino što bi onda račun stigao na naplatu na onim tamo, slijedećim izborima, godine 2011.



drugim riječima - we’re fucked…?