Sama ideja Nuićeve priče Sve džaba je silno dobra i jednostavna, ali filmska realizacija nije do kraja uspjela. Pulski festival je međutim požurio ispraviti jednu ne tako davnu nepravdu kada žiri nije smogao hrabrosti nagraditi Tu divnu splitsku noć (nagrada je otišla Vrdoljakovoj “Noći”), pa je ovdje proglasio debitanta Nuića apsolutnim pobjednikom. Slaba je to utjhea za ondašnjeg debitanta Ostojića, ali šta da se radi, jebaji ga. Nego da se vratimo Nuiću, on je zapravo debitirao jednom pričom u omnibusu Seks, piće i krvoproliće i sada je samo potvrdio da je filmski dečko koji obećava.
U uvodnom dijelu glavni lik, Goran (Rakan Rushaidat), priča kako je sve počelo. Radnja je smještena negdje u Bosni, sve je u kurcu (kako bi drugačije i bilo), ali život se nekako kotrlja. Trojica prijatelja dane provode opijajući se u birtiji naučeni prihvatiti svaku nevolju koju im je sudbina namjenila. I sa svim se može živjeti, sve se može okrenuti na zajebanciju, ali kad nekom poševiš ženu - e to ne može. Tu nastaje kuršlus, prevareni muž čeka da mu žena ostane trudna pa na proslavi sučeli ljubavnika i ženu te počini dvostruko ubojstvo. Ubije ovoga koji mu je ševio ženu, ali ubije i Goranovog prijatelja Miru, invalida bez obje ruke, zato što je znao da mu ovaj ševi ženu, a ništa nije rekao. Eto kakav je naš narod - ne valja ako mu kažeš, ne valja ako mu ne kažeš, ali svejedno mislim da je Miro ovdje kolateralna žrtva. Morao je stradati zbog same priče. Goran je jedan onako dosta ležeran tip koji se uvijek trudio da u životu što manje radi tj. da ne radi ništa i jedino što je radio je bila briga o svom prijatelju Miri. Nakon ove tragedije Goran proda kuću, uzme lovu i napusti grad. Igrom slučaja kupi od jednog usamljenog starca (Vanja Drach) birtiju na kotačima i kreće na put po bosanskim čaršijama poslužujući piće besplatno, sve džaba. Do ovog dijela film je za čistu desetku, ideja je grandiozna, ljudi ne mogu vjerovati da čovjek džaba dijeli piće. Jedan od prvih gostiju ga pita “Pa gdje ti je tu računica?” i sada umjesto da nastavimo gledati urnebesni film ceste koji je mogao biti šaka u oko divljem balkanskom kapitalizmu i potrošačkom društvu, Nuić naglo skreće priču u neke mirnije vode želeći nam pokazati da Goranov pothvat nije potpuno besmislen i da tu ipak ima nekakve računice. Naravno, Goran toga nije bio svjestan, imao je najbolju namjeru sjebati si život na jedan od najoriginalnijih načina ikada viđenih na domaćem filmu.
Jednog dana upozna ženu i zaljubi se, eto ti računice, eto smisla. Ljubav je uvijek odgovor.
Sve je to u redu, ne bi imali ništa protiv da se Goran zaljubi i tako da smisao svom životu, ali ne odmah na početku putovanja. Film ceste završava prije nego je i počeo i do kraja gledamo ljubavnu priču koja ide ka svom očekivanom raspletu.
Poruka je jasna, nedvosmislna - život bez ljubavi je kurac od života.
Nuić je pozvao mnoga cijenjena glumačka imena, sve od neizbježnih Sergeja Trifunovića i Bogdana Diklića pa do dvojice veterana Vanje Dracha i Pere Kvrgića. Svi su imali svoje više-manje odlične minijature osim Trifunovića kojem bosanski naglasak još uvijek zvuči pomalo isforsirano. Ukupan dojam je da je Sve džaba jedna genijalna ideja zaustavljena negdje na pola puta što ne znači da film ne treba pogledati. Nuić još nema niti punih 30 godina i vjerujem da će rasti iz filma u film.

godina proizvodnje: 2006
trajanje: 94 min.
režija: Antonio Nuić
scenarij: Antonio Nuić
producenti: Propeler film, BHT, Porta produkcija, Magicbox Multimedia
fotografija: Mirsad Herović
montaža: Marin Juranić
glazba: Siniša Krneta, Hrvoje Štefotić
uloge: Rakan Rushaidat, Nataša Janjić, Emir Hadžihafibegović, Bojan Navojec, Enis Bešlagić, Vanja Drach, Pero Kvrgić, Bogdan Diklić, Sergej Trifunović, Jasna Žalica, Darija Lorenci
ocjena: 7.5/10