Biografska štiva idu bolje od polubijelog kruha. Narod voli čitati o životima selebritija, o tome kako su se ovi uspeli do vrha i kako su u krajnoj liniji i oni krvavi ispod kože. Ankica Tuđman je postupila strateški mudro, čekala je da se svi izredaju pa se onda i sama latila pera. Knjiga “Moj život s Francekom” već je sada hit, najpopularnija udovica je naprosto bila osuđena na književni uspjeh. Imala je naime publiku i prije nego se bacila u literarne vode, a time se ne može pohvaliti baš svatko. Dobro, možda samo David Beckham, ali osim njega nitko drugi. Pasionirani ljubitelji Stvoritelja Hrvatske došli su na svoje, a sam Bog zna da im nije bilo lako. Čak je i HDZ 2.0 na čelu s premijerom Sanaderom oprao ruke od najvećeg sina i poručio da valja gledati na budućnost, a prošlost ostaviti iza sebe. Sljedba se povukla u podzemlje i poprimila oblik kulta. Uveseljavala ih je ljubav prema knjizi, u Dijaspori su velike uspjehe polučili admiral Domazet, čovjek lijepo strižena brka, oštre inteligencije i iznad svega vizionar. Još veći uspjeh je polučio Nenad Ivanković svojim erotsko-pustolovnim epom o generalu Gotovini. Na koncu je evo došao i šlag na tortu - “Moj život s Francekom”. Zli jezici već štrikaju svoje zaplotnjačke teorije o tome kako gospođa Ankica nije pravi autor, kako je ova uspješnica plod suradnje trusta mozgova iz špijunskog podzemlja. Na osnovu čega ti nesretnici izvlače ovakve zaključke pitamo se.
Ovdje prenosimo nekoliko britkih promišljanja o pojedinim političkim figurama iz kojih je odmah jasno da je gospođa Ankica sama samcata umakala pero u tintu i prije svega u svoje srce te napisala jednu od najčitanijih knjiga u povijesti Hrvatske:

o premijeru Sanaderu:

Sanader je vrlo kratko bio predstojnik Ureda predsjednika. Tuđman je bio nezadovoljan njime jer je više mislio na objavu svoje knjige nego na posao.

o predsjedniku Mesiću:

Mesić je mrzio Tuđmana jer je on sa svojim narodom stvorio Hrvatsku, a do danas govori laži o Tuđmanu i obitelji pa je zbog te mržnje i taštine “potpuno ponizio” i funkciju predsjednika države.

o pričuvnom generalu Blaževiću:

Ćiro je iskren i privržen prijatelj obitelji Tuđman, i dalje nam se javlja iako mu neki danas znaju zamjerati što je ostao vjeran obitelji Tuđman bez obzira na sve.

o smutljivcu Canjugi:

Zlatko Canjuga je Juda. Mužu sam rekla da je on negativna osoba jer mi to govori instinkt. Canjuga je postao Juda kad se predomislio oko imena Dinama.

I da ne nabrajamo dalje, iz ovih kratkih, ali nadasve britkih promišljanja jasno je kao dan da je gospođa Ankica jedini autor “Mog života s Francekom”. Nevježe će u očaju natuknuti da ako je tako zašto spisateljica nema nikakvo konkretno mišljenje o Doktoru. Takovima koji to pitaju smijemo se u brk. Kad vi stvorite državu javite se pa ćemo pričati. Mutikaše & smutljivci unaprijed pucaju od zavisti što će gospođa Ankica zasjeti na vrh top-liste non-fikšna. JQ pak od srca čestita gđi Tuđman na istinskoj uspješnici i novom financijskom probitku nezabilježenom u obitelji još od legendarnih Bespuća.