Bilo jednom u Zagrebu (u počast starim zagrebačkim kino dvoranama)
Published November 11th, 2006 in film, kolumnizam, Hrvatska Tags: Europa, Jadran, kino, Kustošija, Lika, Mosor, nostalgija, Studio, Tuškanac, Urania, Zagreb.
Zagreb je odnedavno još malo “ćudoredniji” grad nego što je bio. Početkom ovog mjeseca zauvijek su se zatvorila vrata još jednog kina, ali ne bilo kakvog. Riječ je o legendarnom kinu Kustošija koje se nalazilo, za one rijetke koji ne znaju, na periferiji grada. Tamo na putu za Gajnice u Vatrogasnoj ulici kod potoka. E, da, tu. Ima naravno logike u teoriji da su pornografiju u kino dvoranama ubile videoteke, ali po toj logici ne bi smjeli preživjeti ni svi drugi žanrovi. S druge strane i videoteke umiru, zar ne? Ko njih ubija i koji se kurac događa uopće sa starim dobrim odlaskom u kino? Kino Europa će možda preživjeti, digao se narod na noge, ali malo kasno bojim se. Poumirala su šutke skoro sva zagrebačka kina i ne samo zagrebačka. Slično je i u Osijeku i još nekim gradovima.
Ne toliko davno Zagreb je imao cijeli niz kino dvorana. Mnoge stvari zaboravljam, ali se i dan danas sjećam gdje sam neke filmove gledao po prvi put. Sjeća li se netko da je i Dubrava imala kino, tamo sam gledao Ptice od Hitchcocka. Prvo na šampite i limunadu u obližnju slastičarnu pa u kino. Zvalo se mislim Bratstvo pa poslije Dubrava.
Nekoliko stanica dalje, na Kvatriću, bilo je kino Urania. Tamo sam recimo gledao Natural Born Killer. Danas više nema ni tržnice na Kvatriću, nema skoro ni Kvatrića. Gradi se garaža ili koji bog, nemam pojma.
New Jack City sam gledao u kinu Mosor, u Zvonimirovoj, sa jednom studenticom psihologije iz Splita. I Pulp Fiction sam tamo gledao prvi put. Danas se u Zvonimirovoj zatvara skoro sve, jedna videoteka još preživljava, a ona druga je zatvorena.
Studio u Vlaškoj je bilo moje omiljeno kino. U predvorju veliki crno bijeli posteri: Robert de Niro u Deer Hunteru, Brando u Apokalipsi, pa Solaris, Boris Godunov. U Studiju sam između ostalog gledao i legendarne filmove poput Wild at Heart od Lyncha ili recimo Angel Heart od Parkera. Grič je još jedno malo kino u Jurišićevoj, udobna sjedala, publika slična onoj u Studiju, sjedi, šuti i gledaj film.
U Centralu, u Petrinjskoj, sam gledao Exorcista. Bijah tad još klinac. Tamo sam prvi put gledao i Goodfellas i neke filmove Woody Allena.
Zagreb je na Cvjetnom trgu, prvog i drugog Terminatora sam gledao baš tamo i sve je bilo puno. I Heat od Manna sam gledao prvi put u kinu Zagreb.
Par metara dalje, u Varšavskoj, je već spomenuto kino Europa. Nekada se to kino dragi moji mladi posjetioci (vas dvoje) zvalo Balkan. Bijaše to Balkan u srcu Zagreba. Svašta sam tamo gledao, ali zbog nečega je to za mene bilo i ostalo almodovarovsko kino, valjda zbog crvene boje.
Tuškanac je gore kod Saloona, a prema Jabuci, mislim da se nekada zvalo Sloboda. Tuškanac još uvijek živi, prikazuju se kinotečni naslovi, još uvijek idem tamo. U onom parkiću smo znali smotati joint prije filma, tamo sam pod rukom držao neke od najboljih sisa u povijesti dobrih sisa. U Tuškancu sam gledao Young Guns, nekada je to bio prva liga film.
Na spomen legendarne Kinoteke stegne me nešto u grlu, šta sve nisam gledao tamo. Ajd da spomenem samo The Last Tycoon, posljednji film Elia Kazana i prvi put gledao Trgovce od Kevina Smitha, ali to je već bio početak kinematografskog sumraka u Zagrebu.
Prije Tuškanca, na križanju Ilice i Frankopanske bilo je kino Jadran. Dobra kava i sendviči, za mene woodyallenovsko kino. Posljednji film koji sam tamo pogledao bio je The Woodsman.
Niže u Ilici, iza Britanca bijaše kino Apolo. I tamo sam bio čest gost, spomenut ću Fincherov mračni klasik Seven i to da sam ga gledao sa izvjesnom Margitom, pozdrav i njoj ma gdje bila.
U Savskoj je kino SC, tamo danas živi Zagreb film festival, bijaše to kino sa najviše sjedala u gradu, a poznato je i po tome što su se filmovi najvaljivali onim velikim slikama koje je radio jedan stariji tip.
Zaboravih na Liku, u Ilici odmah iza Trga, ako me sjećanje ne vara tamo sam posljednji put bio još u vrijeme Con Aira, a na istom mjestu su se svojevremeno prikazivali i porno filmovi krajem osamdesetih. I Sirove strasti sam gledao u Lici, sve je bilo puno i svi smo čekali kada će Sharon Stone prekrižiti noge.
Ne znam, ne mogu dalje, nostalgija mi tišti grud. Ne znam vam do kraja objasniti tu magiju odlaska u kino, ali znam da se neću odreći toga sve dok postoji i zadnji jebeni multiplex u gradu.
Ima nešto u tome kad se svjetla ugase i počnu foršpani, uvijek pogledam iznad glave u onaj svjetlosni trak koji preko cijele dvorane šiba iz projektora na platno. Kad u kinu gledaš film onda ga stvarno gledaš jebote, nema kurac - stisnut ću pauzu pa idem pišat ili daj premotaj da vidim ovo još jednom.
amen
Europa/Balkan - baš almodovarski…
Nikada nisam bio u Uraniji. Zadnji put kad sam tamo gledao film kino se još zvalo Partizan (mislim). Apolo je bio Kozara, a dolje niže nizu Ilicu bilo je još jedno kino (A. Cesarec?). Jedina kina u Zagrebu u kojima nisam bio je Kustošija te ono kino u današnjoj Zvonimirovoj. 80ih je ulogu porno-kung-fu kina igrao Kosmaj.
Bravo, da .. A. Cesarec, jedno vrijeme si mogao kupiti pivo i odnijeti ga u dvoranu
bijaše i na Savi kino…. ili su i njega ukinuli?
HNK već duže vrijeme traži “malu” scenu i uporno se spominju kino Tuškanac i Europa kao žrtve. Histrioni su ugrabili Apolo a Lika ode u plesnu scenu.
Negdje sam pročitao da je jedini način da domaći glumci dospiju u kina je da si ista pretvore u kazališta…
Na Savi još uvijek funkcionira kino Forum, filmovi za jeftine pare
A kino Croatia? U nekoj uličici kraj Zrinjevca: velike fotelje i obiteljska atmosfera. Jel radi to još?
aha, Croatia u Katančićevoj .. ne radi to već dugo
Patria, nekadašnji Triglav, danas DM…
u Kardeljevu (nekad bilo sad se spominjalo) kina dva postojahu, zimsko-zatvoreno u tada domu JNA, na idealnoj poziciji usred grada na vrh brdašca, kad si išo u kino išo si ko Isusu na goru (u ovoj verziji drugu Titu), u hordama, takav je bio osjećaj ako ne i bolji. petmetarski drug Tito i drug Kardelj (ovaj s desne, ovaj s lijeve strane) s nama bi gledali komunistički ispravne i dopuštene filmove, a vikendom jeftine porniće (skupa sa japanskim mornarima željnih takvih stvari nakon dugog plova iz Osake u Luku Ploče).
kino drugo ljetno-otvoreno, u tzv. Sveučilištu iznad grada, točno nad glavnom prometnicom, tako da bi svaki prolazak automobila osvijetlio platno, a svaka jača svađa iz susjednih zgrada upadala u radnju, no nije nam smetalo, obožavali smo ga. uz ´miris´ zagorjelih ćevapa Ace Ćevapa ekipa bi sjedila na krovovima i besplatno gledala nezaklonjeni ekran, uostalom kao i pola grada dole sa rive.
dolaskom Hrvatske, iz (rvackih) Ploča ošla JNA. kako ošla JNA ošo i Dom JNA a došao naravno Dom HV-a. Drugo ime druga praksa, neko vrime davao filmić-dva godišnje, kino propalo, prokisnulo, eno ga i sad prazno stoji, drugovima Titu i Kardelju mjesto švedskih razgolišenih ljepotica društvo prave samonikle gljive. ljetno kino ista stvar, prazno i jadno. Aco Ćevap i dalje vreba.
Eh da, život oko nas se mijenja. Jebi ga, otkad su se pojavili multiplexi, ljudi su se “profinili” pa neće ići u bilo kakvo kino. Npr. gorespomenuto kino A. Cesarec, gdje se sjećam da sam gledao “Na vatrenoj liniji” s Clintom Eastwoodom, je izgledalo brat bratu kao prava rupa. Apollo, Urania, Patria, Jadran - sve su to bila kina koja se jednostavno nisu mogla uspoređivati s multipleksom (barem po kvaliteti izvedbe environment-a).
Pa kad su “vlasnici” usporedili alternative - uložiti pokoji milijunček i onda se nadati da će gledatelji doći, ili utopiti kino za masne pare kao prvoklasnu nekretninu - pa nisam iznenađen njihovim odabirom.
Ali me definitivno ‘vata nostalgija, pogotovo kad se sjetim studentskih dana …
Podsjetio si me ovim nostalgičnim postom na moj, slično nostalgičan, s problematikom zatvaranja kina u Rijeci (http://www.bestseler.net/2006/01/kotrljanje-sumrak-u-rijeckim-kinima/). Bojim se da je je ionako opadajući interes za kina u Hrvata poklopilo i otvaranje multipleksa (a prema podacima Novog lista, od otvaranja multipleksa u Zg, ni jedno drugo kino ne posluje s dobitkom). Eh, jedno sterilno, bezvezno kino s velikim porcijama kokica i udobnim sjedalicama i netragom nestaju tradicionalna kina sa svim svojim šarmom i romantikom.
Nemreš bliv it - tvoja najdraža kina su i moja najdraža kina. Jesi i ti u istočnom dijelu grada? Ja sam osnovnu i srednju školu,a i dobra dio faksa, provela u Uraniji, Mosoru i Studiju. I Uraniju i Mosor sam nekako bez velikog žaljenja zaboravila, ali ne i Studio. Posebno sam ga obožavala jer je rijteko bio krcat (malo kino samo za mene i još dva-tri frika), a i tamo, kad je sve već krenulo nizbrdo, nisu ama baš uvijek insistirali da se skupi onih 5 obaveznih ljudi za projekciju, pogotovo čestim gostima koje su znali.