Što poslije Fidela ?
Published August 15th, 2006 in politika, svijet i okolica Tags: Bush, Castro, komunizam, Kuba, politika, revolucija, svijet i okolica.
Svoj 80. rođendan Castro je proslavio u bolnici. Morao se čak uslikati sa friškim novinama da uvjeri sumnjičavce kako je njima u inat još uvijek živ. I ne samo da je živ, El Comandante poručuje “Živjet ću 140 godina!” Slično se dogodilo koncem sedamdesetih i u bivšoj Jugoslaviji kada je navodno jedna ugledna proročica predvidjela da će Tito poživjeti 120 godina. U vječna lovišta Broz se međutim otisnuo samo koju godinu kasnije u svojoj 88. godini. Ni desetljeće kasnije oglasile su se trube nacionalizma i bratsvo i jedinstvo je raskinuto u krvavom finalu. Razdruživanje bivših federalnih jedinica traje evo i 16 godina poslije kada se Crna Gora, ono manje od dva oka u glavi, otcjepljuje i na karti svijeta se pojavljuje još jedna mala postkoministička država. Što će se dogoditi ako Castro ipak ne doživi 140 godina, kakva je budućnost Kube?
Opozicija već desetljećima čeka na obližnjoj Floridi. Potpomognuta američkim dolarima pokušat će nakon Castrove smrti spriječiti prijenos vlasti na nekoliko godina mlađeg Castrovog brata Raula. Opozicionari međutim očekuju da proradi i nekakav pokret otpora na samom otoku što će se malo teže dogoditi jer je polustoljetna Fidelova vladavina otpravila u stanje hibernacije i posljednje čestice nekakve opozicije na samoj Kubi.
Bush i njegova administrativna mašinerija morat će po svemu sudeći odigrati presudnu ulogu u gašenju posljednje, izvorne komunističke Utopije u tom dijelu svijeta. Nema sumnje da se ražanj već uvelike sprema iako je, realno, zec još uvijek u šumi, a uz sve to nije niti toliko usamljen. Njegovi antiimerijalistički prijatelji, predvodnici nove Latino-ljevice, operetni venezuelanski Hugo Chavez i bolivijski Evo Morales neće dokono sjediti ispod palmi dok Bush kuje svoje planove.
Opet, koliko će oni biti od stvarne pomoći režimu na Kubi?
Bilo kako bilo kubansku radničku klasu ne čeka ništa dobro. Ostane li isto ne valja, dogodi li se “čuvena” tranzicija kakva se dogodila na ovim našim prostorima - opet ne valja. Korupcija i grabež koji će se dogoditi ovaj put na svim razinama i sa svih strana očerupat će i onako očerupani proleterijat. S jedne strane mekdonaldizacija Kube, a s druge neka nova politička elita koja će prvo podmiriti svoje megalomanske potrebe. Jebena perspektiva u svakom slučaju. Odgovor bi bila neka nova Revolucija, ali kome je još do toga. Možda se međutim sve ipak odgodi za još 60 godina, na Fidelov 140. rođendan.



Kuba već desetljećima ispašta zato što se usudila suprotstaviti američkom imperijalizmu. Svi uvijek čitamo u medijima o tome da je Castro diktator i da su Kubanci na rubu bijede, ali se jako malo raspravlja zašto je to tako, a još se manje spominje što je s okolnim zemljama koje se nisu (uspjele ili htjele) oduprijeti Americi. Što će biti nakon Castra? Ne znam, zaista ne znam, a jako me zanima. Ma koliko on bio diktator (a je diktator, to nije sporno), mislim da bi bila iznimna šteta da baš sad umre. Volio bih vidjeti što bi se događalo ako bi poživio još dvije-tri godine da se savez sa Moralesom i Chavezom još malo očvrsne. U crnom scenariju, to bi mogla biti još jedna tipična južnoamerička priča koja završava u puno krvi i bijede, ali, ono čega se Amerika boji je bijeli scenarij u kojem bi se stvorila prva prava alternativa vojno-ekonomskoj dominaciji koju provodi SAD.
a čuj, ako ga Raul naslijedi, neće biti nikakvih promjena, osim možda drastičnije diktature .. Fidel je the nice one in the family
fidel poslije fidela?
ne vidim kako bi se cijela priča mogla rasplesti bez još jedne revolucije upakirane u privatizaciju sličnu a vjerojatno i daleko grublju od one kojoj smo mi svjedočili (i bili sastavni dijelovi)
baš kao i kod nas, biti će puno ekipe koji će se sa suzom u oku sjećati kako je to bilo kada je fidel bio na vlasti, i što je najgore, biti će totalno u pravu
ma narode ča se brinete, ako i kad ´Videl umre - uskrsnut će odma treći dan (ako ne kao komunistićki svetac, onda barem kao vampir) ;0)
a Kubu bojim se ne čeka ništa lipo. od demokracije na amerikanjski način danas se ograđuje i sam vrag (čitaj: njegov ovozemaljski sin Putin). nedavno mi je frend bio na Kubi, prokrstario je na motoru ko mladi Che skroz-naskroz. veli da je to raj na zemlji unatoč siromaštvu, ali ljudi su hepi, imaju besplatno školovanje, zdravstvo, toplu klimu, jebe se njima.
čekaj da im dođe prvi super-market. ode raj kvragu.
čuo sam da muškarci uspijevaju produljiti život seksualnom apstinencijom.
nešto si se ulijenio sa pisanjem..?
uhvatila ti se paucina na blogu. schade, schade.
iz prve ruke sam probao USA i Kubu i uvijek bih radije Fidela, nego ijednog američkog ‘demokrata’ za predsjednika. A kubanskom društvu samo fali malo više love i prestanak prijetnji velikog brutalnog susjeda.