Crash (Paul Haggis)
Published July 7th, 2006 in filmski osvrti Tags: Dillon, film, Haggis, netrpeljivost, Oscar, sukobi.
Crash je još jedan u nizu “Short Cuts” filmova koji u mnogo čemu igra na sigurno. Autor Paul Haggis (scenarij za Million Dollar Baby) je vrlo dobro naučio koji je omjer patetike, podmazane odgovarajućom glazbenom podlogom, potreban da bi pridobio ključan broj glasova Akademije koji onda rezultira gomilom Oscara.
Nakon suradnje s Eastwoodom Haggis opet pogađa “bull eye” osvojivši 3 Oscara, još oko 30 drugih nagrada i preko 50 nominacija.
Crash je urbana opera o međurasnim netrpeljivostima u LA-u. Sve puca po šavovima u paklu paranoje, nepovjerenja, nerazumijevanja i bijesa. U gradu pod čijim nebom živi cijeli jedan konglomerat kultura stanje je dovedeno gotovo do usijanja. Crash je slika Amerike koja se zauvijek promijenila nakon napada na WTC. Strah, kojeg u velikoj mjeri generiraju mediji i shizofreni zakoni o nacionalnoj sigurnosti, širi se ulicama LA-a i zahvaća veliki dio društva.
Bijela Amerika s najvećim oprezom gleda na Obojenu Ameriku, i najbezazleniji telefonski razgovor ili bezopasna saobraćajka završit će rasnim uvredama.
Svaki pojedinac, bio on tamnoputi narednik u policijskoj stanici, Latino bravar ili blijedoliki javni tužilac više su nego ikada svjesni boje svoje puti. Ona ih određuje, kroz tu boju će se prelamati svi njihovi postupci, i dobri i loši, i ispravni i pogrešni.
Haggis međutim ne ide do kraja u istom pravcu, stvari nisu crno-bijele ni u punom niti u prenesenom smislu te riječi. Bijeli policajac koji se frustriran zbog bolesti oca iživljava na jednom obojenom paru kasnije će staviti i život na kocku da bi spasio ženu koju je noć prije maltretirao pred očima nemoćnog supruga. Njegov pak mlađi kolega koji se osjeća moralno ispravnijom osobom će podleći paranoji i greškom ustrijeliti tamnoputog dečka.
U megapolisu kakav je LA stvari još uvijek ne dolaze do točke poslije koje se više ne bi bilo moguće vratiti u normalu. Razum ipak uspijeva ponekad potisnuti strahove i sumnje, ali Amerika danas, možda više no ikad, opasno pleše po rubu oštrice. Priča o “vanjskom i unutarnjem neprijetlju koji nikad ne spava” izaziva predeksplozivna stanja u Obećanoj zemlji. Kada napetost malo popusti, slučajno ili ne, mediji objave novu prijetnju Bin Ladena ili Koreja ispali raketu visokog dometa ili Iran započne razvijati svoj nuklearni program ili … uvijek se pojavi nešto zbog čega će običan čovjek na drugog običnog čovjeka na ulici gledati kroz njegovu boju kože.
Iako je priča ponekad nategnuta i zašećerena i namjerno “oskarovska” Crash je solidan film s nekoliko dobrih ili vrlo dobrih glumačkih ostvarenja.
godina proizvodnje: 2004
trajanje: 113 min.
režija: Paul Haggis
scenarij: Paul Haggis, Robert Moresco
producenti: Paul Haggis, Don Cheadle, Mark R. Harris, Robert Moresco, Bob Yari, Cathy Schulman
fotografija: James Muro
montaža: Hughes Winborne
glazba: Mark Isham, Paul Haggis, Michael Becker, Oliver Nathan
uloge: Don Cheadle, Matt Dillon, Jennifer Esposito, Ryan Phillippe, Sandra Bullock, Brendan Fraser, Karina Arroyave, Chris “Ludacris” Bridges
ocjena: 8/10



Maddox, odgovorio sam ti na mejl (ako vrijedi onaj mejl)
meni je taj film bio odličan. no možda ja imam preveliki prag tolerancije, pa nisam primjetila pretjeranu patetiku