Remake filma The Omen, jednog od klasika horror žanra iz 1976. autora Richarda Donnera, imao je svjetsku premijeru na dan 06.06.06. Priča je ostala ista, sve osim tehnološkog skoka koji je civilizacija napravila u proteklih 30 godina je ostalo isto. Tako na primjer fotograf može odmah na zaslonu svog digitalca provjeriti jesu li osobe koje je fotografirao predviđene za odstrel o čemu je fotograf iz 1976. mogao samo sanjati. Nekome se iz 20 Century Foxa učinilo zgodnom idejom na 30. godišnjicu The Omena napraviti njegovu kopiju. Posao su povjerili John Mooreu čiji je posljednji film Flight of the Phoenix također bio remake istoimenog filma iz 1965.
Umjesto Gregory Pecka i Lee Remick sada u naslovnim ulogama Sotoninog skrbnika imamo Lieva Schreibera i Juliu Stiles. Klinca Sotonu igra mali Njujorčanin Seamus Davey-Fitzpatrick, a sotonsku dadilju Mia Farrow.
Mladom diplomatu u usponu, Robertu Thornu, na službi u Rimu dogodi se teška obiteljska tragedija. Pri porodu mu umire prvorođeni sin, a da tragedija bude veća doktor mu priopći da gospođa Thorn više neće moći zanijeti. U ranu zoru tog 06.06. shrvani Thorn prihvati ponudu da uzme dijete koje se rodilo na isti dan kao i njegov sin, a čija majka je umrla pri porodu. Thornu koji neizmjerno voli svoju suprugu ova ideja se učini kao slamka spasa. Jedino što je previdio je činjenica da je mali sirotan Damien rođen 06.06. u točno 6 sati što je sve samo ne dobar predznak. Mali Sotona je tako našao više nego siguran dom, Thorn je naime vrlo probitačan diplomat, a uz sve to i omiljeni nećak predsjednika USA. Obitelj seli u London gdje je kao za vraga (doslovce) ostalo upražnjeno mjesto nakon smrti tamošnjeg diplomata. Na proslavi Damienovog rođendana dadilja mu u sred zabave čestita groznim samoubojstvom kojem svjedoči gomila uglednih uzvanika. Majčinskim instinktom gospođa Thorn prva osjeti da s malim nije baš sve u najboljem redu. Prilikom posjete ZOO-u životinje podivljaju u Damienovoj blizini, a i činjenica da klinac nije bolovao niti od jedne bolesti ne sluti joj na dobro. Uskoro nakon samoubojstva dadilje Thorna jedan svećenik upozorava da je njegov posinak zapravo sam Sotona, no ovaj jednostavno ne želi vjerovati u to. Događaji koji slijede brzo će ga uvjeriti u istinitost ovih upozorenja.
Moore je jednostavno preslikao cijeli original radeći tek neke male preinake, koje uopće ne narušavaju izvornu priču, a niti je ne poboljšavaju. Redoslijed događaja je isti,uloge i dijalozi skoro do u detalje isti, pa čak i većina ključnih scena je jednostavno kopirana s originala. Ono što Moore nije mogao preslikati je mračna, zlokobna atmosfera The Omena iz 1976. i to je glavni nedostatak njegove verzije filma. Liv Screiber se od glumačke ekipe najbolje snašao, mlada Stiles teško međutim može parirati Lee Remick, a za klinca Fitzpatricka recimo da je tu negdje, na razini Harveya Stephensa. Kad podvučete crtu ipak dobijete korektan film koji ne može nikako izbjeći usporedbe s prethodnikom, ali kao da niti nema tih ambicija. Ovo je jednostavno još jedan odštancan remake kakvih je u posljednjem desetljeću bilo cijelo more. Kad nedostaje ideja jednostavno posegni za nekim starim klasikom, uguraj unutra friška glumačka imena i pošalji ga u distribuciju.

6.5/10