Proteklih dana dio medija je objavio kako najbolji hrvatski skijaš, Ivica Kostelić, kreće u spisateljske odnosno povijesne vode. Mladac je naime odlučio detaljno proučiti vojne uspjehe Hitlerovog stroja za ubijanje koji je nakon velike klaonice naroda konačno poražen prije 60-ak godina. Kakav se to kuršlus treba dogoditi u glavi jednog mladog čovjeka, k tome uspješnog sportaša, da se bavi ovako bizarnim hobijem. Nije doduše moguće znati u ovom trenutku da li će jedna takva knjiga doista izaći iz Ivičina pera, ali je sigurno da je on već i ranije pokazivao simptome inficiranosti mitovima i legendama o trećem Reichu. Prije par godina Ivica je izjavio da se prije jedne slalomske utrke osjećao spremnim poput njemačkog soldata uoči napada na SSSR. Suočen s mogućnošću gubitka bogatih sponzora i nekim težim sankcijama Kostelić se ispričao tvrdeći da je noć prije gledao nekakav ratni film koji ga je potaknuo da blebne takvu svinjariju. Mislim, nije to ništa novo, u svijetu postoji veliki broj onih koji sa divljenjem govore o Hitleru i njegovoj “nepobjedivoj armiji” koja je iako na kraju poražena u jednom trenutku imala dobar frtalj svijeta pod svojom čizmom.
Prolazi li mladi Kostelić (koji btw. i nije više baš toliko mlad) nekakvu krizu identiteta, je li možda nesretan u ljubavi ili mu samo nedostaje pažnje? Pravi odgovor zna samo on, ali razloge njegove opsjednutosti mračnom stranom povijesti ne treba tražiti predaleko. Otac Ante Kostelić je ne tako davno u seriji intervjua na jednoj našoj opskurnoj televiziji također izjavljivao kako nije nikad bilo tako moćne, disciplinirane i nepobjedive vojske kakvu je u WW2 imala Njemačka. Svoju bizarnu fascinaciju Ante je u jednom trenutku jednostavno prenio na sina. Sve bi bilo dobro da Kostelići u međuvremenu nisu postali sportske ikone Hrvatske, javne ličnosti koje imaju pristup medijima i čiji utjecaj nije zanemariv baš kao niti odgovornost za izgovorenu riječ. Na pritisak javnosti (a i sponzora) Ivica će vjerojatno na kraju opet reći da nije mislio tako i od knjige neće biti ništa, bar ne od knjige s tako idiotskom tematikom. Ako mu je već proradio spisateljski nerv bolje da napiše nekakav priručnik o skijanju ili počne prikupljati materijal za neku buduću autobiografiju. Biografije su i onako trend u posljednje vrijeme.