Nebrojeni su načini da se domognete basnoslovnog bogatstva bez puno muke. Provjereno efikasan način je – grabež, a Hrvatska je jedna od pogodnijih zemalja u svijetu za takvo što. Ako se osvrnemo na proteklo desetljeće i pol možemo vidjeti gomilu sirotinje, ali i brojne bogataše oko nas.
Najjednostavniji put do bogatstva nije igranje lota ili klađenje, nije niti pošteni rad ma što u ovoj zemlji bio „pošteni rad“.
Najjednostavnije je ući u politiku, za to vam ne treba neka posebna stručna sprema, nije čak nužno niti biti pismen. Kod nas se u politiku ulazi uglavnom s uvijek istim motivima – stjecanje moći. Moć donosi novac i nedodirljivost, više ne podliježeš nikakvim zakonima jer si u većoj ili manjoj mjeri ti sam dio tog zakona.
Evo 3 nasumce odabrana primjera..

Primjer prvi:

U posljednjem broju tjednika Nacional tema s naslovnice je izvjesni Ante Belak. Građanin Belak je još nedavno obnašao dužnost prvog čovjeka krim-policije za Dalmaciju. Iz dokumenata SIS-a koje Nacional prezentira vidljivo je kako je čovjek dobrih 10 godina bio dijelom dobro organizirane skupine preprodavača ukradenih automobila i droge. Šef jebene policije? Pa je li moguće? Zar ne bi on trebao biti strah i trepet za kriminalce?
U idealnom slučaju da, ali ne i kod nas. Prisluškujući telefone pojedinih pripadnika kriminalnog miljea ušlo se u trag cijeloj jednoj dobro uhodanoj operaciji. Skupina je krala automobile u Hrvatskoj, odvozila ih dalje za Bosnu gdje bi za njih dobivali određenu količinu heroina, a onda se taj isti heroin prodavao po Splitu i Zagrebu. Gdje tu Belak? On je ni manje ni više bio zaštitnik te skupine, njihov čovjek u policiji. Ali kakav čovjek, šef krim-policije osobno. Kako se vidi iz SIS-ove dokumentacije on je štitio kriminalce, skrivao tragove ukradenih vozila te se sa krupnijim dobavljačima droge dogovarao oko njene daljnje distribucije u RH. Sa rezultatima ove istrage bili su upoznati i tadašnji HDZ-ov ministar policije Ivan Penić i njegov nasljednik iz redova SDP-a Šime Lučin. Što se na kraju dogodilo s Belakom? Ništa, u srpnju 2004. je smijenjen uz obrazloženje da je kriminal u Splitu u porastu. Nikome dakle ne fali dlaka s glave, čisto sumnjam da će usprkos ovim dokazima Belak odgovarati pred zakonom, a siguran sam da ljudima iz politike koji su za ovo znali neće nedostajati ni dlaka s glave. Krug moći i nedodirljivosti je zatvoren.

Primjer drugi:

Po mnogima najmračniji lik hrvatske političke scene, famozni dr. Pašalić, tek je prividno nokautiran i izbačen iz političkih sfera moći. No, po svemu sudeći njegova moć nije ni najmanje zgasnula, čovjek se bavi biznisom – gradi cijela naselja, bavi se konzaltigom, preradom drveta i čim sve ne. El Diablu starog HDZ-a nikada nije dokazano, jer se nije ni htjelo dokazivati, umiješanost u neke grandiozne muljaže poput Dubrovačke banke, Večernjeg lista ili čuvene Zaklade državnog zavjeta. U novom broju tjednika Feral Tribune, u tekstu naslovljenom „Tuđmanove bebe“ autor Vedran Marjanović bavi se osim Pašalićem još nekim bivšim HDZ-ovcima „koji danas nesmiljeno šire područje svoje financijske i ekonomske moći“ i sve to najčešće „uz pomoć same Sanaderove Vlade“.
Kako je bivši trovač štakora došao do bogatstva koje se mjeri desecima milijuna eura u jedva 10 godina koje je proveo u orbitama političke moći vjerojatno će ostati tajna. Krug moći i nedodirljivosti je i ovdje zatvoren.

Primjer treći:

Jedan od ljigavijih primjera kako se preko dobre političke pozicije može zgrnuti bogatstvo je i primjer HNS-ovca Srećka Ferenčaka. Godine 1996. Ferenčakov nanbudo institut (kakav kurčev nanbudo institut) od grada Zagreba dobije zemljište u Sopotu po vrlo povoljnoj cijeni od 830,000 kn. Svrha tog zemljišta je kao izgradnja centra za invalide. Nakon što je zemljište odležalo 5 godina jebeni nanbudo institut na čelu sa Srećkom Ferenčakom to isto zemljište knjiži kao svoje vlasništvo i 2 godine kasnije ga prodaje za skoro 12 milijuna kuna. Razlika je dakle 11 milijuna kuna čiste zarade, invalidi nisu vidjeli ni C od centra a Ferenčak se danas šepiri na čelu hrvatskog skijaškog saveza i savršeno ga boli kurac. Još jednom – krug moći i nedodirljivosti je čvrsto zatvoren.

Primjera ima koliko hoćete, ali dovoljna su i ova 3 da se vidi kako stvari funkcioniraju. Jednom kada zakoračite u kaljužu politike samo je nebo granica.