Pokušat ću biti kratak i smrtno ozbiljan, ali ne mogu a da bar jednu rečenicu ne posvetim svom novinarskom idolu Davoru Butkoviću Butu.
Slijedi rečenica posvete no ona će biti u sklopu samog teksta tj. neće kvariti harmoniju i smisao istog.
Nitko više normalan u ovoj zemlji ne sumnja da je došao kraj drugom po redu Imperiju HDZ-a, čak ni moj šofer koji je inače daleko konzervativnija zvjerka od mene.

(od kako je Butković u tekstove uveo svog šofera više ništa neće biti isto)

Posljednjih mjeseci naš premijer, koji inače govori 5 stranih jezika i jako je visok (zašto to opet ne spomenuti), se ponaša kao moja bivša žena „onih dana u mjesecu“. Njegova jučerašnja svinjarija od nastupa gdje sve druge osim sebe i svojih gerilaca naziva nesposobnim ljenčinama samo je nastavak njegove nervoze koju sve više i sve otvorenije pokazuje.
Moram odmah reći da ni ja ne mislim o anesteziranoj oporbi ništa puno bolje ali on je jebote premijer. On je Broj Jedan u državi ali pustimo sad i tu birtašku, seljačku retoriku – recimo da nismo nikada ni imali nekakve iluzije oko načina na koji komuniciraju ovi naši karikaturalni političari.
Kada je HDZ po drugi put preuzeo vlast u državi od presmiješne koalicije nesposobnjakovića i kalkulanata predvođenih vječnim čičicom Račanom bilo je samo pitanje koliko se ta zloglasna stranka može reorganizirati, europeizirati, civilizirati. Sanader je pokazao nekakve neznatne napore u tom pravcu ali i budali je bilo tada jasno da se amputacijom nekoliko stranačkih talibana dr. Ivo želio samo riješiti unutarstranačkih bundžija. Malo je pokazao mišiće na njima, pa je onda zazvao stanovitog Hristosa, razlomio kruh sa predstavnicima manjine i to je uglavnom bilo to.
Naravno, Sanader će do kraja života spominjati kako nas je upravo on uveo u Europu iako je to tek jeftina finta. To je bio prirodan i jedini put kojim je mogao krenuti jer alternativa je bila nikakav međunarodni legitimitet. Da nije odabrao put ka EU bio bi politički izopćen kao što je bio i vlastodržac Franjo Tuđman u svoje vrijeme. Dogodilo se u neumitnom slijedu događaja i to otvaranje pregovora s EU ali euforija nije potrajala niti toliko da šampanjski, slavljenički mjehurići ishlape iz kristalnih čaša. To inače s Europom i nisu nekakvi pregovori u pravom smislu te riječi. Pregovori bi bili kada bi Sanader i ekipa mogli postavljati nekakve uvjete no to ovdje nije slučaj. Ko bi se na kraju krajeva i zajebavao s nama , dobiješ lijepo jasan nalog za svako od poglavlja i imaš ih ispuniti, nema tu nikakve daljnje rasprave što je na kraju potvrdio i sam Drobnjak (jedan vrlo realan gospodin).
Kada se u tim, nazovi, pregovorima došlo do pravosuđa europski pregovarači su odmah, očekivano, dijagnosticirali da je hrvatsko pravosuđe u teškom kurcu. Nećemo sada ići u detalje ali naše pravosuđe jednostavno ne funkcionira tj. funkcionira po nekim davno dogovorenim modelima „ti meni – ja tebi“ ili „ruka ruku mije“. Tu totalno šizofrenu situaciju u pravosuđu neće biti uopće lako riješiti i to će nam svakako odgoditi ulazak u EU. Sve one optimistične prognoze da će sve ići kao po loju pale su u vodu. Velika je to i zajebana zvjerka s kojom se sada treba uhvatiti u koštac, veća od ličkog medvjeda. Sve je naime postavljeno na krivim temeljima a milijun ili dva neriješenih slučajeva koliko god bili užasna činjenica i nisu najveći problem. Korupcija, nesposobnost, politički ofarbani suci… sve su to problemi koji zajedno čine jedan gigantski problem i jednostavno ga nije moguće riješiti tek jednim dijelom.
Sve ili ništa. HDZ je najmanje sposoban izvesti to na čistac jer to bi ličilo na bratoubilački rat, HDZ je u svojoj srži ostao isti i to je stranka koja jednostavno ne može isplivati iz svojih mrakova. Sanaderu je pun kurac izigravanja proeuropski orijentiranog, modernog političara jer čak da on to i je (a nije), on je okružen zadrtim izolacionistima i eurofobima. Osim toga HDZ-ovo biračko tijelo nema više strpljenja za ovakvu politiku pa stranci opada rejting na desnici. Svaki napor koji se čini ka približavanju EU izaziva kod njih iskreni užas i mučninu.
Sanaderu ne ide u prilog ni činjenica da se njegov novi-stari koalicijski partner, HSP, nikako ne može isprofilirati u stranku s kojom bi itko u EU htio imati ikakvog posla. Đapićev tajni plan da brzopoteznim ulizivanjem Izraelu stranka nekako stekne kredibilitet je završio tragikomično.
Cijela ova situacija dovodi logično do sumraka drugog Imperija HDZ-a, oni ne mogu izaći iz ove situacije neporaženi. Igrokaz je završen, narod je jebeno umoran od obmana i laži.