Naše dvije zemlje su po mnogo čemu slične:
- i jedni i drugi smo turbokatolici (iako, mi smo naravno još veći od njih)
- nogomet je neupitni sport broj 1
- imamo velikih problema s korupcijom
- imamo more na koje dolaze furešti da se kupaju i sunčaju
- najveći dio stanovništva je gologuza sirotinja
- iza nas je višedesetljetna povijest odlazaka trbuhom za kruhom u bogatije zemlje gdje radimo poslove koje oni tamo neće (USA i Njemačka)
- osim što crnčimo u tim zemljama smo uspostavili i svoje mafijaške filijale pa nas ne vole previše (oni ovdje prednjače, mi smo bili aktivniji 70-ih i 80-ih kao dio balkanske mafije)
- skloni smo opijanju i bančenju svake vrste
- povijest prepuna ratova i krvi
- dobar dio muške populacije čine mačo tipovi
- dobar dio ženske populacije je sexy

Usprkos ovim očitim sličnostima naših dvaju prijateljskih naroda upitnik na 3 stranice koji je stigao zajedno sa popisom dokumenata koje treba priložiti bio je toliko iscrpan da bi čovjek pomislio kako nas u Mexicu baš i ne ljube previše.
Pitanja su svakakva: Koji je razlog vašeg posjeta? Gdje će točno biti? Na kojoj adresi? Koje gradove namjeravate posjetiti? Namjeravate li za vrijeme svog boravka doći u blizinu sjeverne granice? A južne? Zašto? Koliko dugo će te ostati? Kako stojite s novcima? Ime, prezime? Nacionalnost? Jeste li sigurni da za vrijeme svog boravka nećete doći u blizinu sjeverne granice? A južne? Sto posto? Kako možete biti sigurni da nećete? Šta ako ipak dođete, šta ćemo onda?
Većina ovih pitanja stvarno stoje u upitniku, a ostala sam ja dodao čisto da vas upozorim na trik pitanja na koja je bolje ne odgovoriti potvrdno. Pogađate – riječ je o granici s USA, u Mexicu žele biti sigurni da osim njihove domaće kvote od par stotina ilegalnih prelazaka dnevno u Obećanu Zemlju nećete i vi isto to pokušati.
Mislim, možete vi napisati – da, posjetit ću sjevernu granicu i njene znamenitosti ali ako vam se žuri to može otegnuti postupak odobravanja vize, pa vi sad kako hoćete.
Nakon što se ispuni upitnik ostaje prikupiti hrpu dokumenata kojima dokazujete da imate pasoš koji vrijedi najmanje još 6 mjeseci nakon što uđete u Mexico, da imate nekakav račun u banci, nešto novaca na njemu ili da ste zaposleni i još toga. Onda to sve treba prevesti na španjolski ili engleski. Naravno, to može biti samo sudski tumač za jedan od ta 2 jezika, ovisi sad koji odaberete. Faksirao sam sve to u ambasadu pa opet nazvao Aztečku Pticu. Rekla je da je nazovem za oko 3 tjedna što sam ja protumačio sebi da mogu nazvati i ranije pa sam je nazvao opet za 12 dana.
„Odobrenje je stiglo, možete doći.“, umjesto za 4-5 tjedana sve je dakle bilo gotovo za manje od 2 tjedna.
Siva, hladna i raskopana Budimpešta ličila je na glavni grad svijeta za depresivna i suicidalna stanja. Jedino što svjedoči o tome da ste u zemlji članici EU su dosta česte zastave unije izvješene po zgradama. Švercera devizama ima kao nekada davno ispred Zagrebačke banke na trgu a taksisti vas vuku za rukav i otvaraju vrata taksija drugom rukom. Prešli smo Dunav i dovezli se u četvrt koja podsjeća malo na Šalatu, ali njenu ružniju verziju. Zgrada u kojoj je smještena ambasada izvana izgleda ok, unutra je već druga stvar. Jeftin namještaj i naslagani fascikli po policama, kao da ste u nekakvom katastarskom uredu. Aztečka Ptica ima bombastično loptasto dupe, kad se sagnula da izvadi neke formulare ukazala se tetovirana aztečka ptica po kojoj je i dobila ime.
Nema nekakve velike sličnosti s Pticom Trkačicom osim što su obje ptice.
Dvjesto metara niže je nekakva birtija, iako imena Mendoza mislim da nema nikakve veze sa ambasadom. Tamo sam potrošio 40-ak minuta koliko je bilo potrebno da konačno dobijem vizu i popio jednu od najgorih kava u posljednjih 15 godina. Konobarica u ranim 40-ima potpuno se uklapala u opću sliku depresivnog grada, vjerujem da često razmišlja o samoubojstvu.
Ok, to je to, pozdravio sam se sa Aztečkom Pticom, ostavio joj 36 dolara u forintama koliko stoji viza i pravac za Zagreb.
Slijedeća stanica Amsterdam. Tamo ću se zadržati par dana na „pripremama“, pogledati spektakularni obračun reprezentacija Nizozemske i Tajlanda u tajlandskom boksu u obližnjem Almereu, igrati bilijar u jednoj australskoj, klokanskoj, rock birtiji na Rembrandt plainu gdje još puštaju Led Zeppeline i AC/DC, piti white russian i napisati ova dva nastavka. Daljnji nastavci vjerojatno će uslijediti nakon Mexica i još nekoliko dana u Amsterdamu …