Danas je Sveti Helovin.
Mnoge bundeve postat će žrtvama amerikaniziranih hrvatskih obitelji ali o tome sam pisao prošle godine pa neću opet.
Naročito neću jer nisam promijenio mišljenje o Svetom Helovinu, jednom u nizu trgovačkih svetaca.

Imam ja svojih problema, privatnih. Ne tiče vas se kakvih.
No dobro, udovoljit ću vašoj znatiželji ali pod uvjetom da ne širite priču okolo.
Jučer me je ostavila žena. Pravio sam se da sam iznenađen a zapravo sam ja znao da će me ostaviti.
Najmanje sto puta je rekla “Ja ovo ne moram trpjeti”.
Ne moram trpjeti ovo, ne moram trpjeti ono.
Kao drugo nije mi to uopće žena jer se nismo vjenčali. Samo smo živjeli zajedno.
Njena najbolja frendica koju ćemo samo za potrebe ovog posta zvati Kasandra stalno joj je govorila protiv mene.
Kao šta će ti on, nema para, star je, ne radi, vozi 11 godina starog Čirokija, nedruštven je, gledao mi je u sise iks puta, ne stavlja zareze, gleda big brader, neumjereno pije, blablablabla.
Negdje u proljeće, ne znam kojim povodom žena mi je rekla revolveraški smireno:
“Ako se mi ne oženimo do Svetog Helovina ja odlazim. Nemam više 20 godina, vrijeme prolazi”.
Ja sam je slušao s pola uha pa nisam siguran što je govorila prije i poslije ovoga. Rekao sam “Ok”.
Poslije se sve vratilo u kolotečinu, a ja sam naravno potpuno zaboravio na ovo. Dok si lupio dlanom o dlan došao je Sveti Helovin.

“Jesam te lijepo zamolila da odeš mački po pijesak” – dočekala me je gospođica Ostavljačica jučer i gledala me poput Vajat Erpa.
Mrzim kad me netko dok otvorim vrata prostrijeli pitanjem.
Mačka je sjedila podvijenih šapa na krevetu i sa zanimanjem gledala šta će sad biti.
“Jebi ga, zaboravio .. sorry.”
“Ok, to je to, ja sad idem.”
Ja sam samo držao ruke u džepovima a mačka je skočila s kreveta i otvoreno stala na moju stranu gledajući sad nju sa zanimanjem.
“Zbog pijeska ideš?”
“Ne, zbog svega” rekla je glasom kao da je umorna “rekla sam ti da ako se do Svetog Helovina ne oženimo – odoh.”
“Pa šta nisi malo morbidan datum odabrala, mogla si odabrati nešto drugo, recimo Božić.”
“Zar bi to nešto promijenilo?”
Umjesto da kažem “ne” samo sam šutio.
Malo sam se pravio potišten a malo i jesam bio potišten.
Uzela je ruksak i otišla.
S hodnika je promrljala da će javiti kad će pokupiti ostatak stvari.
Prije toga me odlučila još jednom pogledati.
Ja sam pogledao u stranu a onda mi se to sve skupa učinilo poznatim.
Pa da, ovako je u američkim filmovima.
Onda sam dao mački viskas sa teletinom.
Otvorio sam frižider i gledao unutra. Izvadio sam teglu s maslinama punjenim paprikom, komad sira i limenku bavarije.
Kruh je bio od jučer.
Malo sam razmišljao da vidim jel mi se ide po kruh ili ne.
Ma kakvi, bit će dobar i stari.