73 sekunde užasa!!!
Snimke ubojstva i pljačke!!!
Videozapisi 11 sigurnosnih kamera!!!

Vrište naslovi tiska u Hrvatskoj, što dnevnog, što tjednog. Zovu vas da zadovoljite žeđ za krvlju ako je imate. Zumira se krvava ruka zaštitara poginulog u pljački FINE. Tako je, šibni to na naslovnicu, odmah.
Imaš li još nešto žešće?
Navodno su prva liga snimke kako ovi iz hitne pokušavaju zaustaviti krvarenje onom stražaru koji nije odmah umro. To bi bilo super, eh ..treba doći do toga pod hitno – grozničavo trljaju ruke medijski meštri. To je roba koja se traži. Krv, ubojstvo, brutalnost, zločin.
Iako fotke skinute s video zapisa sigurnosnih kamera ne nude ništa “do sada neviđeno” ipak se stavljaju uz ogromne naslove u najsjajniji novinski izlog – na naslovnicu.
Vidi se silueta s kapuljačom i kalašnjikovom i dim. Evo, vidite, to vam je trenutak kada je istresao rafal po zaštitarima, tekstom ispod fotke nas povlače za rukav. U najmanju ruku današnje foto-galerije dvaju vodećih dnevnih novina su bizarne. Ta silna želja i angažiranost da se čitatelju prikažu što vjerodostojnije snimke egzekucije na donjoj je granici dobrog ukusa čak i kada su novine u pitanju. To više nije ni senzacionalizam – to je čista novinarska nekrofilija.

Na drugoj strani svijeta svjedoci smo jedne potpuno suprotne situacije. U New Orleansu, gradu koji je razvaljen uraganom i u kojem danima caruje smrt i grabež najnepoželjniji su novinari tj. foto-reporteri. Američka javnost je u cijelosti pošteđena napuhnutih leševa, izmrcvarenih tijela i jada i bijede. Čak se niti s brojkama stradalih ne izlazi u javnost. Tako je bilo i nakon napada na tornjeve WTC-a u New Yorku. Gotovo da uopće nema niti snimaka kovčega s leševima američkih vojnika koji svakodnevno saobraćaju na relaciji Irak – USA.
Bush i njegovi savjetnici za propagandu i medijsku sliku stvarnosti igraju jednu skroz drugu psihološku igru. Jednako bizarnu kao i ova naša ako ne i bizarniju zbog sofisticiranosti i razmjera prevare. Administracija koja je upravo dugogodišnjim sijanjem straha među svojim građanima donijela 2 mandata Bushu pošteđuje odjednom te iste građane ne samo prizora smrti nego po mogućnosti i bilo koje konkretne informacije. Koliko je točno ljudi stradalo u WTC-u? Kako se to uopće dogodilo? Koliko je ljudi stradalo u ratu u Iraku? Kako se taj rat uopće dogodio? Kad će završiti? Koliko ljudi je stradalo u New Orleansu i okolnim mjestima u nedavnom divljanju uragana? Zašto je Amerika nekoliko dana sjedila prekriženih ruku dok su ljudi umirali u uništenom gradu? Zar zato što je riječ o obojenima?
Nema dakle informacija o računima koji stižu na naplatu politici Georga Busha.
Pitanja koliko hoćeš a odgovori čekaju neka bolja vremena. U međuvremenu ta ista administracija uspješno dokida sve one građanske slobode kojima se Amerika uvijek dičila. Stavljaju pod nadzor sve i svakoga. Siju strah, neprijatelj u toj igri nema lica, može biti svugdje, na svakoj jebenoj adresi.

U vremenima koja dolaze redefinirat će se mnogo toga, od medijskih sloboda pa sve do prava pojedinca na privatnost. Gradimo jedan posve drugačiji svijet.
Gori, hladniji i nesigurniji.