Detroit Rock City nije nikakav dragulj filmske umjetnosti i ako ga nikada i ne pogledate neće vas u krugovima vrsnih filmskih znanaca smatrati seljačinom ili izgubljenim slučajem. Nije se DRC proslavio ni ponekom glumačkom bravurom, scenarij je blesav a režija skoro pa diletantska no ipak ima nešto u tom filmu. Detroit Rock City ima dušu, ima nekakav šarm koji vas zavede, možda čak i do te mjere da bi ga nakon nekog vremena mogli opet pogledati.
Priča prati četvoricu srednjoškolaca, pripadnika Kiss Army koji pokušavaju na sve moguće načine doći na koncert Kissovaca u Detroitu, gradu rocka. Godina je 1978. i grupa Kiss je na vrhuncu slave, još uvijek su dakle u originalnoj postavi a odlazak na njihov koncert je skoro pitanje života i smrti za četvoricu fanatičnih obožavatelja. Sve bi proteklo glatko da jednome od njih majka, inače velika vjernica i žestoka protivnica Kissovaca, nije pronašla ulaznice za koncert u džepu i naravno – s užitkom ih zapalila. Da stvar bude gora sina odvodi u strogu katoličku školu ne bi li ga nekako otrgnula iz Sotoninih kandži. Fanatična majka u Kissovcima vidi same apostole pakla na zemlji i osobno će u Detroitu predvoditi prosvjede protiv njih.
Prijatelji jedno kratko vrijeme očajavaju ali onda kreću u akciju čiji je krajnji cilj Detroit, no prvo moraju osloboditi prijatelja iz katoličke škole. Slijedi niz dogodovština u kojima su naši junaci spremni na apsolutno sve samo da budu prisutni kada na scenu izađu Star Lover (Paul Stanley), Demon Lizard (Gene Simmons), Space Man (Ace Frehley) i Cat Man (Peter Criss).
Grupa Kiss je možda jedna od najvećih nepoznanica u povijesti rocka. Njihov planetarni uspjeh nikada nitko nije do kraja uspio objasniti. Imaju jedva 10 hitova, od toga široj publici su poznate tek možda 2-3 pjesme, nisu nikakvi spektakularni svirači a ipak njihove turneje su uvijek rasprodane a njihovi obožavatelji (Kiss Army) su jedni od doista najvjernijih i najfanatičnijih. Nisu Kiss nikada bili ni blizu kvaliteti jednih Zeppelina ili Purplea, niti mnogih drugih bendova ali imali su baš kao i ovaj film nekakav neponovljivi šarm. Njihovi spektakularni i maštoviti nastupi pod prepoznatljivim maskama osigurali su im odlazak u legendu.
Na kraju naša četvorka ipak sretno završi na koncertu a u filmu se stvarno na stejdžu pojavi Kiss. Ako ni po čemu drugom oni koji su gledali film pamtiti će ga po urnebesnom obračunu Kissovaca sa obožavateljima disco muzike. Dva disco frajera bi možda i pobijedila da nisu napravili kobnu grešku bacivši kazetu od Kissa pod kotače kamiona. Poslije toga su dobili gadne batine i za kaznu su im nacrtali maske omražene grupe na licu.
Film je snimljen 1999. a od poznatijih glumačkih imena tu su Edward Furlong i Sam Huntington.