Dobio sam neku lovu na klađenju i odlučio je spiskati na bicikl. U životu sam imao 2 puta bicikl.
jednom u osnovnoj školi, dakle prije 40-ak godina i onda kasnije još jednom kad sam imao 25 godina.
Danas je drugo vrijeme, neki bicikli koštaju po 15, 20 pa i više tisuća kuna.
Gledao sam jedan bicikl od 17000 kuna sa strahopoštovanjem. Rađen je od od nekog posebnog materijala od kojeg se rade svemirske letjelice i iako izgleda ko mrcina težak je oko kilu i po.
Odlučio sam se ipak za jedan jeftiniji bicikl. S biciklom sam se zaputio na Jarun.
Tamo svi imaju role i bicikle i idu ful brzo preko 50 na sat. Ima i nekih koji samo trče okolo. Žene se rolaju u grupamo od po 2-5 i pričaju.
Ja sam se vozio oko 17 na sat. Onda sam ugledao jednu od najzgodnijih žena na svijetu. Pokušao sam je pratiti ali mi je brzo pobjegla na rolama od 2-3 hiljade eura.
Nakon što sam prešao 15 kilometara počelo me sve živo boljeti. Prvo guzica, pa koljeno, pa dlanovi i onda da mi ne bude dosadno počeo mi je znoj kapati u oči pa sam se zbog sljepoće skoro zabio u drvenu kuću sa sladoledom.
Popeo sam se onda u jednu od onih drvenih kafana. Konobarica me pitala jesam dobro. Zašto reko, šta je bilo. Ništa veli, malo ste se .. zajapurili u licu.
Par sati sam se odmarao dok su okolo nemilice kružili roleri i bajkeri. Nekako sam se dovukao doma.
Bicikl sam ubacio u šupu i svezao ga lancem da ga neko ne ukrade. Jednog dana ću se opet možda htjeti voziti na njemu.
Danas imam upalu svega. Mišića i kostiju.
Tako ograničeno sposoban bacio sam se na redizajn bloga. Iz crne faze prelazim u bijelu. Nadam se da vam se sviđa moj novi dizajn.