U izdanju beogradskog tjednika Vreme izlazi knjiga “Smijurija u mjerama” autora Branimira J. Štulića. Nekoć Johnny, kasnije Johann i evo konačno i Džoni je po mnogima najveći sin naših naroda i narodnosti. Napustio je ove prostore još davnih dana i sada uglavnom igra nogomet i to ne bezze nego kažu odlično igra. Dribla, puca, zabija .. Novinari ga svako malo razvlače pokušavajući iscjediti neku ekskluzivu a kad stvar propadne čuče ispred njegove zgrade u Utrechtu i vrebaju. Čekaju u zasjedi kad će se pojaviti njegova Silueta i onda fotkaju Siluetu pa to puknu na naslovnicu i kad oni odu dođu uvijek neki drugi. Nedavno je večernjak dobio intervju, kratak i jasan, zanimalo ih je hoće li i Štulić poput Bregovića dignuti Azru iz mrtvih i opaliti oproštajnu turneju. Štulić je odjebao tu mogućnost - “Retromanija može biti neka moda, ali nije nikakav razlog da se Azra ponovno okupi. Nije to neko natjecanje”.
Igor Mirković je u svom novovalnom dokumentarcu zamislio Štulića kao glavni lik, lik mitskog heroja iz osamdesetih. Sjeo je u auto i zapalio za Utrecht ali Štulićeva bolja polovica ga je ljubazno otkantala. I šta da radi čovjek, sjeo isto ispred zgrade tužno zaključivši da heroj neće napraviti nikakav iskorak.
Ali evo, BJŠ se konačno pojavio autobiografskim zapisima na 457 stranica.

“Pisana više u luvijskom petnaestercu nego u nešitskom šesnaestercu.
Sve što treba da znate o najstarijoj istoriji balkanskih i ostalih naroda.”

Vladimir Tasić koji je napisao recenziju kaže: “Ne sumnjam da će knjiga izazvati rasprave i najrazličitije ocjene, možda upravo zbog istrajnog odbijanja autora da bude bilo što osim onog što jest: usamljenik, individua, nepoznata i promjenjiva, čovjek koji se ne bori da izgori za svoju umjetnost”.
Knjiga se može naručiti na stranicama tjednika Vreme po cijeni od 15 dolara za inozemstvo a evo kako to otprilike izgleda..

TA KMETOVI NAVEK VOLE NEKAJ DOMA PONIJETI

Drugom zgodom krajem osamdeset treće povedem ja
Lajnera prvi put sa sobom u inozemstvo da bi
Ploču snimili dođemo kod Cetinića i započnem
Sa Klinčekom i ritam mašinom stoga ode Lajner
Kad za dva sata zazvoni telefon iz policije
Uhvatili Lajnera kako u šopu knjigu krade
Cetinić ga izvuče a ja preko toga prijeđem

ETO KAKO SAM PRESTAO ZA PENEZE SKRBITI

U proljeće osamdeset prve odoh u mjesnu
Banku zapravo veću prostoriju vidjeti da
Li mi ča dođe uđem oko šest uri popodne
A odaja krcata obližnjim šljakerima sa
Gradilišta dođem na red pružim karticu žiro
Računa i pitam ima li šta ovaj reče na
Moje iznenađenje ima hoćete li sve ja
Rekoh sve misleći koja stotina maraka kad
On vadi iz sefa svežnjeve vezanih dinara
Jerbo odjednom je petnaest hiljada maraka
Pristiglo i ja se znojit stadoh pošto cijela
Soba ne samo zuri u mene već mi i za vrat
Duva a tad još nije Tuđman zbog istog razloga
Crtu u bankama povukao i da zlo bude
Veće ništa nisam ponio gdje bih sve tę šolde
Stavio i tako natrpam ja ove svežnjeve
Pod bluzu kanda banku pljačkam te presavijen ka
Trudnica pridržavajući laktovima skute
A trbuh obujmivši pođem kući i od tog sam
Dana prestao o novcima voditi računa
Međutim osamdeset i treće nisam zbog toga
Najveći porez u gradu Zagrebu imao već
Zbog svojstvene nesebičnosti naime ljubeći
Muziku snimio sam za svoj trošak Fazane i
Srastanje recimo pedeset hiljada maraka
Jugoton mi je to platio ali par mjeseci
Potom to je iznosilo četrdeset ne samo
Poradi obezvrijeđivanja dinara već i
Zato što nisam računao putne troškove i
Slično elem to sam bio primoran učiniti
Pošto u to vrijeme Jugoton nije mogao
Zakonski u inostranstvu poslovati te je sve
Preko moga žiro računa išlo mimo toga
Došla mi je lova od svih prethodnih ploča ali
Nisu mi to na tri godine razdijelili na
Što sam imao pravo već su mi i po plaćenom
Porezu i nadalje šolde plijenili sve dok
Nisam osamdeset i sedme potvrdu donio
Ali svejedno nisu mi ni dinara vratili
Zašto to velim zato što sam osamdeset osme
Radeći Balkansku rapsodiju u tri mjeseca
Pet boravišta promijenio seleći se ka
Don Kihot budući me je i rođeni ćaća iz
Stana potjerao a milioni su nitkova
I onda i sada imali barem gdje spavati
Da ne spominjemo aute i kućerine a
Kamoli plaćanje poreza i onda kažu to
Je naše i uzmu pa čak i ne trebaju išta
Reći civilno društvo sjeme ti se zatrlo i
Tebi i tome koji na tvoj račun živi a da
Te ne priječi živjeli Mongoli hoću reći

POVIJEST HRVATA I SRBA OD NAJSTARIJEG DOBA

Hrvati su Sauromate odnosno Sarmaćani
Dokaz priehali su na Balkan kao konjanici
A pošto su im mame bile Amazonke otuda
Ne govore otadžbina već domovina oni su
U četvrtom stoljeću prije naše ere prošli kroz
Skićane i produžili do Evrope i Baltika
Gdje sretnu Gote i kasnije oni iz Ukrajine
Kao Crveni Hrvati priehaše s njima na
Balkan tek Bijeli su Hrvati došli iz današnje
Bjelorusije u sedmom stoljeću tukli Avare
I naselili Donju Dalmaciju tu smo već na
Povijesnom tlu možda bi samo trebalo dodati
Kao Goti Crveni su Amali Bijeli Balti

Crveni su došli otprilike sto trideset ljeta
Prije Bijelih neki od njih naseliše Heladu

Srbi su pak Dahe il Daje rubno iransko pleme
Koje je četiri stotine godina kasnije za
Sarmaćanima krenulo prema zapadu i tu se
Smješalo sa Keltima i Suebima u od tih
Ispražnjenoj Bohemiji pa njihovim tragom došlo
U Srbiju gdje već i drugi Kelti biše stigli su
Otprilike dvadeset godina poslije Bijelih
Hrvata i tu smo već na povijesnom zemljištu u
Oba slučaja dakako Konstantin Porfirogenet
Bog mu dušu prostio časnom književnom predšasniku

Ali zašto govore isti jezik to je doista
Veliko čudo pošto strogo govoreći jedini
Sloveni među Slovenima su Slovenci i bliski
Slovaci drugi to nisu jer Rus je staroslovenska
Riječ za Vikinga a Bugari su već tursko pleme

Ostalo se nalazi kod popa Dukljanina premda
Zbrčkano povijesno je nepogrešivo znači posle
Sama i prvog krštenja u sedmom stoljeću dva se
Vijeka pronalaze da bi se sredinom devetog
Stoljeća konačno našli i ponovo krstili i
Odmah zatim raspali onda dva naraštaja potom
Bugarski car Boris razbuca Srbiju što poluči
Da Bijela Hrvatska pod Tomislavom glavna sila
Na tome području sto sedamdeset godina bude
A Bosance ijekavštini prizove međutim oko
Zvonimira se koplja i dan danas lome a onda
Jošte i više jer zbog građanskog rata i raskola
Spadne Bijela Hrvatska na četrdesetak posto
Pređašnje snage još vijek prije kraja dvanaestog
Stoljeća poslije toga još tri stotine godina
Do Krbavske bitke prebivaše ostaci Hrvata
U Hrvatskoj a onda se na put do Slovačke daše
Crvena pak Hrvatska šaptom pade skoro pa tristo
Godina prije Bosne što se poklapa sa jačanjem
Srbije pod svetim Savom ostalo znate bezmalo

KUŠATI SVAKOG OD VAS ŠTO VIŠE ZADOVOLJITI

Na jesen početkom školske godine sedamdeset
Sedme imadosmo kao četvorka prvi nastup
U Dubravi zavjesa se otvori i mi prvu
Stvar krenemo žica mi puče zastor se zatvori
A mi u znoju lica svog žicu promijenimo
I drugu stvar počnemo kad drugoj gitari struna
Prsne opet se zastor navuče i jošte više
Znoja prolije i po treći put nova popjevka
Grune i opet meni žica pukne i ponovo
Zavjesa i tako desetak puta sve do kraja

A početkom juna sedamdesetosme odemo
U Vinkovce i stignemo popodne čekajući
Da se pojačala i pozornica postave tek
Dođu neka dvojica i zažele naše blanje
Vidjeti mi im pokažemo a sve su jeftine
Trećerazredne bile oni se odmah lijepo
Uozbilje i pokupe i da znate nijesu
Bili u krivu bar ako danas mene pitate

Mjesec dana poslije toga dođosmo u Požegu
Gdje nas društvo za doček od samih mladih pankera
Dočeka i muških i ženskih izbodenih svima
Rinčicama kroz uši i noseve desetak njih
Istog časa kad nas ugledaše onako zdrave
Neizbodene i svakodnevne počeše se na
Mah topiti i ne znajući kamo oči svrnuti
Niti kako nelagodu sakriti jerbo su se
Grozno u nama prevarili i razočarali
Doduše mi smo tu zadano odsvirali ali
Nismo dojam nimalo popravili ta kako bi

A sedamdesetdevete hladne zime s bog te
Pita kojom postavom odsviram Ljubljanu i tad
Čekam zadnji vlak za Zagreb u pola dva izjutra
Koji stiže iz Trsta uđem premda jedva jerbo
Krcat je bio tako da sam kao sardina na
Hodniku s gitarom četiri sata do belog
Zagreba proveo ono što me je ponajviše
Izluđivalo bile su dvije babe koje su
Cijelo vrijeme kraj mene stajale onako
U crno zabrađene noseći veliku lutku
Sa sobom iz Trsta a išle su negdje tamo u
Slavoniju rista znači još par sati dulje od
Mene u sedamdesetima stare žene sve od
Trsta na nogama pa do onamo što su samo
Italijani mislili o nama bog te mazo

A kad smo već kod Talijana par godina prije
Ovih događanja krene zagrebačka družina
Studenata u Italiju proslaviti netom
Završene studije na povratku dođu busom
Na granicu pošto se duga povorka stvorila
A tadašnji busevi nisu imali zahoda
Pošalju cure naprijed momke a jedna kojoj
Je bila sila uzme konzervu od koka kole
Spusti je na stepenicu kod zadnjih vrata i nad
Njom čučne na to potpuno slučajno vozač pošto
Je vruće bilo otvori vrata a svi Italijani
Carinici i ostali tamo složnu nadignu
Graju i zdušno navijati stanu bravo bravo

Sedamdesetdevete s proljeća probam ja s
Parnim valjkom u Husovom stanu dva tjedna stvarno
Svirali smo šest mojih i šest njegovih pjesama
Kad na jednoj od zadnjih proba prije odlaska u
Studio demo snimke puknuti uhvati mene
Hus a upravo smo njegovu pjesmu svirali gdje
Prevrćem očima te i njemu i meni smjesta
Postade jasno da se i za tisuću godina
Nećemo složiti naravno snimke pokažu da
Nisam dovoljno čvrst ali molim vas pokušajte
Samo zamisliti moje su pjesme tada dvije
I po minute trajale a pedeset obrata
Akorada su imale i to ne durova i
Molova već pošto sam došao sa akustične
Gitare dimova majeva suseva pluseva
I pripadajućih minusa dok su te njegove
Trajale pet minuta sa puke četiri harme
A mol G dur F dur E dur i kao za inat baš
Smo neki bluz svirali znači svakih po minute
Udariš jednu dobu tad sam mlad bio kalio
Sam se pa sam i toliko izdržao no danas
Mi i na samu pomisao žuč proradi alo

Nazaj na Azru osamdesete krajem oktobra
Svirka u Ivanić Gradu kino sa sjedalima
Prvih par redova popunjeno ostalo prazno
Budući sam ja već tad imao scensku obleku
Tu koju možete vidjeti na omotu prve
Ploče znači konobarske crne hlače od nekog
Polimera koje su imale porub jer tako
Su napravljene da se ne trebaju peglati čim
Sam na pozornicu stupio diže se prvi red
Jednodušno i napusti dvoranu u znak surog
Prezira i prosvjeda protiv toga mislim ruba
Na hlačama jer ne samo da to nije novi val
Nego i muljam a da ni ton odsvirao nisam

Par tjedana prije toga evo nas u prestolnom
Beogradu na živom snimanju Nedjeljnog oko dva
Sata popodneva ktome Parafi i Prljavo
Kazalište te neka mjesna skupina Krvava
Meri mi nikad bolje nije zvučala cijela
Jugoslavija je uostalom to gledala tek
Neposredno prije toga uvrijede se prljavci
Otvoreno gađenje i mržnju glede tih Srba
Iskazujući a ja čim ugrabim tren uđem u
Svlačionicu i velim Houri kako možeš
Tako a on se izdere na me i pošalje me
U pizdu materinu te se ja povučem a on
Ene ga frajeru sušta snošljivost čistih ruku

Sedam godina potom sjedimo u Makarskoj u
Društvu Galije oni su tu dvomjesečnu gažu
Imali a mi na turneji svirku opičili
Tek s njima je tada jedan rasta svirao bas
Gitaru i ja onako nevezano po naški
Kažem Neši ovaj je najbolji među vama a
Neša me krvnički pogleda i veli mater ti
Jebem a zbilja je čovjek u redu bio jer je
Par tjedana potom videći Azru u Splitu na
Gripama procijedio da je Azra avion
Diže se diže i ode a baš tako je bilo

Devedeset i pete u Košutnjaku igram ja
Nogomet u dvorani i pošto sam uvijek žicar
Bio ostanem poslije svoje momčadi da bi
Jednoj koja nije imala dovoljno igrača
Pomogao tek vozi me jedan od njih kasnije
U grad i pita me ko si ti zapravo a ja
Velim Džoni Štulić a on će mislio sam da si
Profesionalni fudbaler a meni premilo

©Branimir Štulić