UPDATE (jutro poslije):

“… Ne mogu ja da gutam ekstazi,
ja sam mnogo gori fanatik, ja sam
pank-roker …”
- Zoran Kostić Cane - Partibrejkers

Mr. Rock ‘n’ Roll, zovu ovog gospodina kojem je tek 78 godina. Iako bi i rock ‘n’ roll mogli zvati Chuck Berry, Lennon je to predložio još davnih dana. Nema veće istine, sinonim za rock ‘n’ roll je Chuck Berry, on ga je stvarao, on je jedan od izumitelja rocka. Ove godine slavi punih 50 godina sviranja, ako to nije za naklon do poda onda ne znam što je. Počeo je još daleke 1955., prvo nije bilo ničega, onda je bio Chuck Berry, onda je on izmislio rock pa su se tek onda pojavili The Beatles, Rolling Stones… Potkraj 20. stoljeća došlo je do neželjenih mutacija pa tako bilježimo i pojavu Marka Perkovića Thompsona ali tako je to sa svim velikim stvarima koje imaju svoje lice i naličje.
Da se ipak vratimo na sinoćnji koncert. U 21.00 i koji minut izašli su beogradski zagrijavači, grupa Partibrejkers. Cane se malo udebljao (isto toliko Anton nije) ali to je samo podsjetnik na godine koje su prošle, i on je na sceni već 2 desetljeća (i mrvu duže). Publika je bila malo ukočena na početku ali kasnije je počela davati znakove života. Partibrejkerski su rutinski prolazili kroz više-manje poznat repertoar, Anton je moćno rezao rif za rifom podsjećajući da je riječ o jednom od najmoćnijih i najpravovjernijih rock bandova s ovih prostora. Sjećam se Partibrejkersa s vrhunca karijere, iz godine 1990. kada su bili predgrupa Motorheadu u sarajevskoj Zetri. Lemmy je tražio mračno dobar band za zagrijavanje a Partibrejkersi su bili najlogičniji izbor. I taman kad je počelo vrenje, kad je publika uzvratila reakcijom, došao je red na glavnu zvijezdu večeri.
Chuck na koncerte vodi samo svog originalnog basistu (James Marsala) a prati ga i njegova kćerka kao pomoćni vokal. Bubnjara i klavijaturistu osigurava grad u kojem gostuje a kako je njegov repertoar abeceda rocka nije problem naći muzičare a to je još i dodatna atrakcija. U svakom gradu svira originalni gradski Chuk Berry Band. Bubnjeve je tako trebao svirati Krešo iz Telefon Blues Banda ali umjesto njega sinoć je za bubnjevima bio čovjek zvan Stanko a za svirku mu je i sam Chuck Berry odao priznanje na sred koncerta. Dečko je u ranim dvadesetima i bolju preporuku za buduću karijeru nije mogao ni sanjati. Kad ga budu pitali s kim je svirao imat će najbolji mogući odgovor.
Za klavijaturama je bio Josip, isto mlađi tip iz čini mi se Sick Swing Orchestra. I njemu isto čestitke. Kažu da Chuck svoj poznati pačji hod izvodi samo kada je zadovoljan koncertom i publikom a sinoć ga je izveo i to bar 2 puta. Čak imam i video zapis Johnny B. Good na kojoj izvodi svoj legendarni pačji hod koji će kasnije preuzeti i modficirati australsko čudo od djeteta, Angus Young, gitarsit i duša AC/DC. Chuck je bio zadovoljan i pozitivno iznenađen reakcijom publike koja je od Roll Over Beethoven do Rocck ‘n’ Roll Music i Sweet Little Sixteen sve bez problema otpjevala. Naročito je Chuck bio zadovoljan i oduševljenim asistiranjem publike kod izvođenja My Ding A Ling, svojim hitom iz sedamdesetih. Veliko je zadovoljstvo vidjeti nekoga ko u tim godinama još uvijek praši rock. On je, samo za ilustraciju o veličanstvenosti njegove karijere, još prije 20 godina dobio Grammyja za životno djelo i iste godine ušao u Rock and Roll Hall of Fame a evo i danas odrađuje koncerte, i to kakve. Na kraju je Chuck pozvao cure iz publike da plešu s njim na pozornici napravivši tako pravi tulum od koncerta. Agilni i na agresivu svake vrste spremni sekjuritiji nisu ništa skužili Chucka iako im se netom obratio pa su požurili maknuti prvu djevojku koja je došla, no kada je Chuck reagirao konačno su shvatili. Njegovi koncerti ne traju dugo (čovjek svira koliko može) ali se zato pamte dugo, dugo..
Dok je band i dalje prašio a cure svih uzrasta plesale po stejdžu Mr. Rock ‘n’ Roll je dignuo ruku na pozdrav i sa širokim osmjehom napustio svirku. Prošao je svega par metara od nas, čovjek koji stvarao rock…