Ne razumijem što su točno očekivali oni gledaoci koji su sinoć napustili dvoranu kina Tuškanac a bilo ih je oko 10-12 (velika većina je ipak ostala do kraja). Možda klasične horror priče smještene u prepoznatljivije okruženje nego li je to u filmu Kwaidan slučaj .. što god da su očekivali nisu sačekali kraj filma. Kwaidan preveden kao Strašne priče snimljen je 1964. a ne kako stoji u promotivnom materijalu 1965. jer je te godine već dobio specijalnu nagradu žirija na festivalu u Cannesu. Redatelj filma Masaki Kobayashi jedan je od 3 najvažnija poslijeratna japanska redatelja a Kwaidan je dosta netipičan film za njega. Kobayashi se proslavio svojom ratnom trilogijom “Ljudsko stanje” snimljenom između 1959-1961 gdje prikazuje realnu sliku ratnih strahota te emocinalno i fizičko stradanje pojedinca u ratu. I sam je bio unovačen i poslan na bojište a proveo je godinu dana i kao zarobljenik u vojnom američkom zatvoru. Ovom trilogijom utjecat će na slavnog Stanleya Kubricka.
Kwaidan je omnibus od 4 priče o nadrealnom snimljene po tradicionalnim japanskim pričama a koje je u 19. stoljeću prikupio i objavio europski autor Lafcadio Hearn koji je bio očaran japanskom kulturom.
Kobayashi je u filmskoj verziji obradio 4 priče i to:
- The Black Hair
- The Woman of the Snow
- Hoichi, the Earless
- In a Cup of Tea

Black Hair je priča o samuraju koji napušta ženu i siromaštvo u koje su zapali te iz interesa oženi djevojku iz bogate obitelji. Na taj način osigurao si je materijalno bogatstvo i vratio poljuljani društveni ugled ali je izgubio ljubav. Činjenica da sadašnju ženu ne voli i da je ostavio pravu ljubav ga stalno progoni, sve do tragičnog i zastrašujućeg kraja.

The Woman of the Snow je priča o dvojici drvosječa koji na povratku u selo zaglave u snježnoj oluji. Sklone se u jednu šumsku kolibu dok ne prođe nevrijeme. Mlađi, 18-godišnji drvosječa svjedoči nevjerojatnom događaju u kolibi. Snježna žena kao da se stvorila iz ničega, nadvila se nad starog drvosječu i udahnula smrt u njega. Mladić prestravljen, očekuje isto ali prelijepa snježna žena mu poklanja život. Jedini uvjet je da nikada i nikome ne ispriča što je vidio te noći u kolibi.

Hoichi, the Earless je po meni najbolja od 4 priče. Hoichi je slijepi tradicionalni muzičar i pjevač. Specijalnost su mu pripovijesti o drevnom ratu između klanova Heike i Genji. Jedne noći po njega dolazi duh umrlog samuraja i odvodi ga na obližnje groblje da tamo pjeva okupljenim duhovima umrlih ratnika i vladara. Iz noći u noć Hoichi odlazi pjevati na isto mjestu a danju iscrpljen spava. Jedne olujne noći on opet odlazi a svećenici šalju sluge da ga pronađu i vrate. Po povratku oni ispričaju gdje su ga našli a nakon što i Hoichi ispriča svoju verziju svećenici odluče da ga zaštite jer mu prijeti velika opasnost ako nastavi odlaziti na groblje. Iscrtaju mu znakovima cijelo tijelo a ti znakovi ga čine nevidljivim za duhove umrlih samuraja. No svećenici su zaboravili iscrtati Hoichijeve uši.

In a Cup of Tea je još jedna priča o prokletom samuraju. Jednog dana samuraj Shikibu u šalici čaja ugleda odraz nepoznatog čovjeka. Koju god posudu s čajem da uzme uvijek se javlja isto to lice. Posljednju šalicu on ne baci kao prethodne nego odluči bez obzira na odraz nepoznatog, popiti čaj. Na taj način popio je njegovu dušu i slijedeće noći dolazi mu čovjek čiju je dušu popio. Ovo je priča u priči i ona ostaje nedovršena, što se dogodi s onim koji popije nečiju dušu saznamo kada izdavač dođe u kuću pisca koji piše ovu priču.

Kwaidan je majstorsko djelo pripovijedanja koje je Kobayashi režirao stilski raskošno i moćno. Film će igrati još jednom u Tuškancu i to 19.05. u 21.00.

naslov originala: Kwaidan
redatelj: Masaki Kobayashi
godina: 1964
uloge: Rentaro Mikuni, Michiyo Aratama, Misako Watanabe, Tatsuya Nakadai, Keiko Kishi.
trajanje: 164
ocjena: 9/10