Dinamo je glavni favorit za prvaka .. doduše lige za opstanak. Ali bolje prvi u selu nego zadnji u gradu mišljenja je tragikomični lik Zdravko Mamić koji je toliko puta ponovio kako voli Dinamo da mu to više ni najveće naivčine ne vjeruju. Prije svega on u Dinamu ima financijske interese i to je u redu ali nije u redu prodavati priču o ljubavi. Njegova prevelika ljubav srozala je klub na granice neprihvatljivog. Stari blefer je lukavo u emisiji o HNL-u stao na stranu igrača a protiv trenera Lončarevića. Ako ništa drugo igrača je puno više pa je odlučio da ne ide protiv njih iako mu ni to neće pomoći.
Na upite zašto koji kurac ne ode iz Dinama odgovara opet u maniri blefera kojeg su već svi pročitali .. kao “otišao bih ja ali neće nitko da dođe”. Pa kao mora onda on ostati do daljnjeg .. kao žrtvovat će se. Nemoj se majke ti više žrtvovati poručuju mu navijači, dovoljno si se žrtvovao, zapamtit ćemo ti to. Ono što se događa u nogometu najvjernija je preslika onoga što se događa u cijelom društvu. Na scenu su došli hohštapleri, prevaranti ili kao što bi rekao još jedan veliki dinamovac .. mutikaše i smutljivci. Prepoznali su svoj trenutak i znaju da taj trenutak neće trajati vječno, pa sve dok traje oni će uništavati. U ovom vremenu mamića, štimaca, markovića, blaževića nogomet se srozao na najniže moguće grane.
Nitko više ne vjeruje u nogomet kojeg pokreću koeficijenti na kladionicama i interesi menadžera. Mamića je zanimala isključivo financijska dobit a pri tom je želio ispasti veliki dinamovac i heroj. Financijski stoji dobro ali ovaj drugi dio priče se neće dogoditi. Ono što tipove poput njega najviše smeta je činjenica što nikada u društvu neće steći ugled. Žele da ih se cijeni i pamti, žele biti uglednici. Ali sav taj šljam koje su godine lopovluka i raznih prevarantskih privatizacija izbacile na površinu javnost je tek registrirala ali nikada i prihvatila. Uzmite bilo kojeg od tih novopečenih hrvatskih tajkuna i vidjet ćete kako ih vrijeđa činjenica da nisu pored materijalnog bogatstva stekli besmrtnost ili bar ugled u društvu. Luka Rajić je odličan primjer .. čovjek se toliko trudio, kupio si je lijepa odijela, uredio kuću skupim namještajem, kupio si lijepa vozila, pravi pravcati rolex (i to ne kod šanera), novinarima ispričao dirljivu priču o hrvatskom snu i .. ništa. Narod ne samo da nije povjerovao u lažni sjaj nego su ga još i lagano ismijavali. Na kraju se naš Luka uvrijeđen odselio u Švicarsku gdje će valjda njegov novac više cijeniti pa onda preko novca i njega (neće, ali pustimo da to Luka sam otkrije). Tako je i s Mamićem s tom razlikom što je Maminjo veći emotivac i veći tupan. Sad je u završnoj fazi, morat će se pokupiti iz Dinama i premjestiti na rezervnu poziciju. Morat će to jednog dana napraviti i Štimac. Tragično je što na njihova mjesta neće doći nitko bolji, moralniji, pošteniji. Većinu naših tajkunosa osim skupih automobila i vlastitih fotki u novinama neodoljivo privlači ideja o tome da imaju svoj nogometni klub. Poput plavih muha zunzara koje se motaju oko obližnjeg dreka i naši tajkuni će se uvijek motati oko nogometa. A nogomet od toga neće biti bolji, to nikako.