Priča o umirovljenom policajcu s peteespeom

Proljeće je došlo u Petrinju. Mužjak Umirovljeni Policajac (u daljnjem tekstu MUP) imao je velikih problema u obitelji, točnije sa ženom. Činjenica da je došlo Proljeće samo je otežalo cijelu situaciju, zato ga indikativno i spominjemo na početku teksta. Da je recimo još uvijek zima MUP-ova žena ne bi imala kamo, morala bi se stisnuti uz njega i prihvatiti ga takvog kakav je. A i obećala je na samom vjenčanju pred svjedocima da će biti s njim i u dobru i u zlu. E pa sad je došlo zlo bejbe. Nakon male svađe koje glupi mediji zovu “nasilje u obitelji” ona je odlučila otići zauvijek. Kao potegnuo sam ju šakom i nogom … da, ali to je bilo u žaru borbe. Ponestalo mi je argumenata, a kad mi ponestane argumenata bejbeee .. znaš da sam ljut kao osa. I tako je kučka otišla a one kučke od njenih prijateljica su joj davale ful podršku. Ostavi ga zauvijek, ko ga jebe, nek crkne.. Suočen s konačnim odlaskom žene MUP se duboko zamislio. U razmišljanju i promišljanju najbolje mu pomaže čišćenje oružja pa je MUP uzeo svoj pištolj i stao ga revno čistiti. Nema brate dragi ništa ljepše od oružja. Oružje te nikada ne iznevjeri a i šuti (osim naravno kad dejstvuje po neprijateljskoj živoj sili) ko zaliveno. Ona je uvijek gunđala i protiv držanja oružja u kući. Pa ženska glavo kako ćemo bez oružja, svakakvih luđaka ima vani, ugroza vreba na svakom koraku, oružje će nas zaštititi .. ne, ona je bila protiv, odbacivala je njegove argumente poput trulih jabuka. Čisteći cijev pištolja sjećanja su navirala i MUP je sve više pizdio. U pižđenju je otišao korak predaleko i donio neopozivu odluku. Tešku ali pravednu (kao da ima lakih odluka mišljaše on) odluku .. ako neš biti moja neš biti ničija. A tvoje prijateljice Rospije koje su te nagovorile da odeš pravit će ti društvo u Paklu. MUP je sjeo u auto i krenuo na put bez povratka. Niti sat vremena kasnije sve je bilo gotovo. Prije nego se odlučio predati još jednom je optužio svoju sada već pokojnu ženu – “Vidi što si napravila nesretnice”.
Slijedeće što vidimo je MUP koji ne želi da ga kamera snimi, neugodno je čovjeku jebi ga a i što se kamera tiče njegov život.

Američanin u Zagrebu

Proljeće je došlo u Črnomerac. Američanin je bio skrhan tugom, sjedio je u kuhinji razmišljajući kako mu je život dodijelio loše karte. S ovako lošim kartama moraš sve izgubiti, mislio je. No nije bilo uvijek tako. Ne tako davno živio je u Americi, toj zemlji velikih mogućnosti i prostranstava po kojima lutaju nepregledna krda bizona. Mirno je radio, gledao NBA i NFL, bejzbol nije gledao jer kurca nije kužio od tog bejzbola. Pomalo je bio usamljen pa si je kupio računalo a uz vražje računalo došao je i vražji Internet. Proklet bio Internetu! Američanin se s pravom ljutio jer preko interneta je upoznao tu đavolicu koja će mu zarobiti srce i zbog koje će napustiti Ameriku i doći na Črnomerac. Nakon par mjeseci đavolica ga je naravno ostavila, slomila mu je srce kao da je orah i otišla. Odlučio je još jednom ju zamoliti da preispita svoju odluku i da razmisli o ponovnom životu s njim. Po izlasku je vidio čekić i pomislio – “Gle lijepa čekića, ponijet ću ga sa sobom da ne idem sam”. Đavolica nije htjela niti razgovarati i on bi ju i pustio ali tada se sjetio čekića. Trenutak prije no što će joj zadati prvi udarac čekićem u glavu pomislio je .. ako neš biti moja neš biti ničija. Misao je bila drastična ali i život je drastičan, nije li.

Epilog

Ova dva slučaja nisu nikakav dokaz da u Hrvatskoj caruje nasilje nad ženama. To nikako, jedino ako u nasilje nećete pribrojati pokoji šamar a sam Bog zna da šamar nije nasilje. Mi volimo žene u Hrvatskoj i ponekad je ta ljubav tako velika da im ne možemo dopustiti da nastave bez nas. Eto. Osim toga Mužjak Umirovljeni Policajac i Američanin bit će drakonski kažnjeni. Mi smo pravna država i kad utvrdimo sve relevantne činjenice ne gine im 5-6 godina zatvora (ukupno)..