Ekscentrik, milijunaš, veliki potrošač slavnih hollywoodskih zvijezda i zvjezdica, paranoik, luđak, filmaš i prije svega veliki zaljubljenik u avione, Howard Hughes, bio bi prevelik zalogaj za svakoga. Tko god da se prihvatio raditi film o Hughesu bio bi na teškim mukama. Film ima svoje zakonitosti, možeš ga razvući na 2.5, 3 pa i do blizu 4 sata ali nikako više od toga. To je vrijeme u kojem moraš zbiti sve važnije, prijelomne trenutke nečijeg života a da film pri tom ne gubi na tečnosti, da priča pri tom ide svojim tempom. Problem je u tome što je to skoro pa nemoguće, uvijek će nešto nedostajati. Mnogo je lakše raditi film o samo jednom segmentu nečije biografije koji je sam po sebi dovoljan da bude film. Primjer je Der Untergang koji nije film o Hitleru nego o njegovim posljednjim danima i odgledavši ga nećete steći dojam da nešto nedostaje.
The Aviator je prije svega projekt Leonarda Di Capria i to se odlično vidi tijekom cijelog filma. To naravno ne mora biti ništa loše ali nije ispalo ni odlično. Činjenica da je ovdje Scorsese ipak bio tek zaposlenik koji je morao slijediti određene Leonardove zamisli čini ovaj film tek korektnim i dobrim djelom. The Aviator pršti sjajem, bojama, spektakularnim scenama, lijepim ženama ali svejedno ostaje dojam praznine. Di Caprio se silno trudio, s velikom energijom je odglumio Howarda Hughesa i ne može se nipošto reći da nije dobro odradio svoj glumački dio posla, ali… Problem je što Di Caprio jednostavno nije dorastao likovima kakav je Hughes ili Amsterdam Vallon kojeg glumi u Gangs of the New York (isto suradnja sa Scorseseom). Njegovo dječačko lice nikakvi brkovi, ožiljci ili šminka neće potrebno ogrubjeti i postarati za uloge odraslih, autoritativnih muškaraca kakve glumi.
Ponavljam, on je dobar glumac ali čini mi se da ovo ipak nisu uloge za njega, posebno je neuvjerljiv u Gangs of the New York gdje je u poređenju s likom Billa the Butchera kojeg glumi Daniel Day-Lewis jednostavno neuvjerljiv.
Čini mi se isto tako da kada bi The Aviator bio potpuno Scorseseova kreacija onda bi priča bila malo mračnija što bi pogotovo u drugom dijelu filma bilo bolje. Howard Hughes (1905-1976) je bio čovjek koji kao da je odživio desetak života. Napravio je Hells Angels 1930., u to vrijeme nezamislivo skup i nezamislivo spektakularan film koji mu se na kraju isplatio. Producirao je još desetak filmova i koliko god neki od njih nisu bili financijski isplativi on je uvijek fanatično slijedio svoju viziju i nikada nije financijski propao. Vukao je luđački smione poslovne poteze i njegovo bogatstvo se samo gomilalo i gomilalo. U zrakoplovstvu, svojoj najvećoj ljubavi postigao je sve što se može postići. Letio je oko svijeta obarajući rekorde, uvodio inovacije u samo konstruiranje aviona, kupio zrakoplovnu kompaniju TWA, sam testirao svoje nove avione i bar dva puta umalo poginuo pri tom.
Ostvario je niz brzopoteznih veza i vezica s tada najslavnijim glumicama svijeta kao na primjer: Katharine Hepburn (Cate Blanchet u ponajboljoj sporednoj ulozi u filmu), Ava Gardner (pomalo blijeda uloga Kate Beckinsale), Jean Harlow (vizualno najatraktivnije ali kratkotrajno pojavljivanje debitantice Gwen Stefani) i mnoge druge. Odnos prema njima možda je najbolje izrazio raskidajući s Hepburnicom, “Ti si samo još jedna filmska zvijezda, a zvijezde su bar jeftine”.
Posljednjih 20-ak godina života Hughes se uopće nije pojavljivao u javnosti, živio je u izolaciji ne želeći nikakve kontakte sa svijetom prepunim nevidljivih i užasnih mikroba. Za cijelo to vrijeme njegov imperij je samo rastao. Bio je vizionar, genij i luđak u isto vrijeme a The Aviator prati njegovo najsjajnije razdoblje života između 1927. – 1947. Di Caprio i Scorsese odradili su korektan posao, film je skupio najviše nominacija za Oscara ali vjerojatno i sam Scorsese zna da je moglo i bolje.

7.5/10