Ovogodišnja utrka za Oscara svela se na obračun Scorsesa i Eastwooda, ostali nominirani filmovi imaju uglavnom dekorativnu ulogu. No da sam član akademije svoj glas bih dao za Sideways. Alexander Payne je bezobrazno potukao sve velike filmove jednostavnošću, spektakl je pobijedio pričom, specijalne efekte duhovitošću a sve one glumačke megazvijezde pobjeđuje Payneov kvartet ne pretjerano poznatih glumaca koje predvodi neponovljivi Paul Giamatti. Zaboravite sve velike filmove koje poput preskupog vatrometa pršte sa kino repertoara, ako ste odlučili pogledati samo jedan jedini film ove godine neka to bude Sideways.
Jacka (Thomas Haden Church) dijeli tjedan dana do sudbonosnog “da”, on je glumac u ranim četrdesetim i svoje glumačke vrhunce ostvario je nešto ranije glumeći doktora u jednoj sapunici. Sada se bavi reklamama, okorjeli je ženskaroš a na brak se odlučio između ostalog jer “ne postajemo mlađi” kako sam kaže.
Njegov prijatelj i kum Miles (Paul Giamatti) ga namjerava povesti na put po kalifornijskoj vinskoj cesti. Lutat će po vinarijama, kušati vina, igrati golf i uživati u prolaznosti života u vinogradima ukrašenom krajoliku. Miles je najblaže rečeno kompliciran tip, prije 2 godine se razveo i još uvijek se oporavlja od razvoda, profesor je engleskog ali upravo je završio roman i sada čeka vijesti od izdavača. Osim pisanja zaljubljenik je u vina, sklon je depresijama, čangrizav do gornje granice podnošljivog, depresiju liječi brzopoteznim ali temeljitim pijanstvima. Miles ima potrebu ostaviti nekakav trag u društvu a ne ostati tek poput “otiska prsta na neboderu”, njegovo najbolje stanje je melankolija iz koje obično prelazi u malodušnost pa prečicom u depresiju.
Njih dvojica kreću na put po kalifornijskim vinarijama, zajednička im je kriza srednjih godina i činjenica da je Jack propali glumac a Miles vrlo vjerojatno još jedan propali pisac. Po svemu ostalom se razlikuju kao nebo i zemlja. Koliko god je Miles kompliciran ili kao u poznavanju vina detaljan i savršen toliko je Jack površan i jednostavan. Koliko god su za Milesa žene uglavnom misterij, izvor mnogih patnji i pijanstava toliko je Jack ženama potpuno neopterećen i s lakoćom ih osvaja. Miles je ovaj izlet zamislio kao profinjeno lutanje začinjeno samozatajnim i delikatnim Pinotima te razmetljivim i živahnim Cabernetima uz poneku partiju golfa. Jack prije svega želi ševiti i to je ono bez čega se ne vraća sa ovog puta. Koliko god Miles bio užasnut nevjerojatnom površnošću svog prijatelja ne pruža dovoljno jak otpor njegovim željama pa se sve skupa pretvara u kombinaciju ovih dvaju planova.
Već u prvoj vinariji Jacku se svidi Maya (Virginia Madsen) ali osim što ju Miles zna od ranije Jack sluti da mu se Maya potajno sviđa pa nju namjenjuje prijatelju. Ionako mu tek namjerava reći da mu se bivša žena udala i koliko ga zna ovaj to neće prihvatiti baš najbolje. U slijedećoj vinariji on s lakoćom zavede točiteljicu vina Stephanie (Sandra Oh). U slijedećim danima ova četvorka će se, svatko sa svojim ulozima i nadanjima, družiti kušajući plodove kalifornijskih vinograda uz ponešto Ricotte, Cheddara ili Gruyerea. Jack će se olako zaljubiti i dovesti u pitanje predstojeće vjenčanje, Stephanie ima desetogodišnju klinku i počet će vjerovati u njega. S druge strane Maya i Miles imaju svoje bračne brodolome iza sebe i oprezniji su od svojih prijatelja.
Sideways je film profinjen i delikatan poput najosjetljivijeg Pinota iz Milesovih vinskih maštarija. To je i film ceste i himna krizi srednjih godina i posveta vinima i film o propalim snovima i na kraju priča o ljubavi koja zaliječi sva druga razočaranja. Moram na kraju još jednom podvući veličanstvenog kralja nezavisnog filma Paula Giamattija koji je nakon prošlogodišnjeg American Splendora opet ostvario veliku ulogu i Paynea koji je dvije godine nakon About Schmidta režirao još jedan veliki film.
Sideways je faking d best.