Na repertoaru je prava poplava biografskih filmova, prvo film o Che Guevari, pa o Hitleru i sada o Ray Charlesu. Dodajte tome još i The Aviator kojeg tek namjeravam pogledati i vidjet će te da je u pitanju trend. U Hollywoodu su shvatili da ljudi vole gledati životne priče poznatih no nije uvijek bilo tako. Taylor Hackford, redatelj Raya, još je 80-ih tražio sredstva za snimanje filma o velikom Ray Charlesu ali tada nije bilo zainteresiranih. Priča je pričekala a možda je tako i bolje jer osamdesetih je Jamie Foxx bio premlad da bi preuzeo glavnu ulogu u filmu o Rayu. Od velike je važnosti bilo naći odgovarajućeg glumca koji ima potrebnu energiju i ljubav da utjelovi velikog emotivca kakav je bio Ray. Dodatnu težinu daje činjenica da je Ray bio slijep od svoje sedme godine. Jedini čovjek za ovaj zadatak bio je Jamie Foxx, on je maestralno odigrao Raya i poslije Hackforda ključna je osoba za ovaj film. Bez njega ovaj film ne bio dostojan Raya Charlesa koji je na žalost prošle godine preminuo.
Put do svjetske slave, rasprodanih koncerata i milijunskih tiraža za Raya je bio dug i trnovit put. Potekao je iz siromašne crnačke obitelji u središnjoj Floridi. Majka se po cijele dane ubijala od posla a Rayovo djetinjstvo je grubo prekinuto dvjema velikim tragedijama. Prvo mu se utopio mlađi brat čijoj smrti je svjedočio a onda je izgubio vid.
Majka ga je naučila da ne traži sućut nego da se bori i brine sam za sebe. Nije mu uljepšavala svijet koji je tada bio okrutan i nemilosrdan prema njemu. Bio je crnac, bio je slijep, bio je siromašan i bio je na rasističkom Jugu. Umjesto sažalijevanja Ray je imao muziku, još dok nije izgubio vid krišom je odlazio u jedan bar privučen glazbom tamnoputog pijanista. On mu je pokazao prve tri note.
Godinama kasnije, na početku glazbene karijere, iako neosporan talent i dalje se suočava s raznim preprekama. Dok je on istinska zvijezda banda drugi ga iskorištavaju i grubo varaju uzimajući dvostruko više novaca od njega. Nakon toga odlazi u LA, imao je na sreću neviđenu energiju i virtuoznost pa je nekako bio osuđen na uspjeh. Prvi ugovor potpisuje s Atlanticom i probija se na top-liste, niže hitove a njegovi koncerti su prava magija. Upoznaje pjevačicu gospela Dellu kojom se ubrzo ženi, sve je odjednom kao u snu ali nije baš tako. Raya proganja prošlost, okrivljuje sebe za bratovu smrt, vrlo rano počeo je na turnejama uzimati heroin a ženi koju je neizmjerno volio ipak nije mogao biti vjeran. Ima vezu sa ženom iz pratećeg banda s kojom će imati i dijete ali i mnoge usputne veze. Della odgaja djecu i svjesna je njegovog drugog života no ipak ostaje s njim jer ga voli.
Kada je u Georgiji odbio održati koncert suprotstavivši se segregaciji zamjera se vlastima, organizatori ga tuže i sud donosi skandaloznu odluku o doživotnoj zabrani ulaska u tu američku državu. Godinama kasnije, 1979. ta nepravda je ispravljena i ne samo da je ta odluka poništena nego je njegova pjesma “Georgia on My Mind” proglašena službenom himnom te države. Sam Ray to smatra jednim od svojih najvećih uspjeha u životu.
Kada je po drugi put uhapšen na aerodromu carinici pronalaze drogu u avionu i Ray se jedva izvlači od zatvorske kazne. Suočen je i s gubitkom obitelji i konačno odlazi na liječenje gdje se jednom za uvijek riješio ovisnosti ali i duhova prošlosti.
Njegova karijera u stalnom je usponu sve do njegove smrti 2004. a njegov posljednji album “Genius Loves Company” najprodavaniji je u cijeloj njegovoj karijeri. Ove godine posthumno je osvojio pregršt Grammyja. Hackfordov Ray je pravi biografski film, rađen prije svega s ljubavlju a Jamie Foxx nominiran je za Oscara u kategoriji glavnog glumca (nominiran je i za sporednu ulogu u Collateral) za ovaj film. Nadam se i uvjeren sam da će ga i dobiti jer na kraju krajeva bio bi to jedan od zasluženijih Oscara u poslednje vrijeme. Tko voli Ray Charlesa ne treba mu nikakva preporuka a svi ostali zavoljet će ga nakon ovog filma.