Još nisam pročitao Da Vincijev kod a nisam siguran niti kada ću. Možda i neću. Oko Božića sam gledao na tv kako se svećenici po Francuskoj žale na horde avanturista koji lunjaju po crkvama s Da Vincijevim kodom pod rukom i traže tajne znakove.
Podsjetilo me to na ono doba kada se počeo širiti mit o Carlosu Castanedi i svijetu koji je stvarao u svojim knjigama. Sa izvjesnim strahopoštovanjem pričalo se o Don Juanu, starom Indijancu kod kojeg je Castaneda proveo punih 6 godina (1960-1966) učeći tajne “nestvarne stvarnosti” i tehnike čarobnjaštva ili šamanizma. Imam tu sreću (ili nesreću) da se teško stvarno zakačim na trendove ovakve vrste tako da kada sam konačno počeo iščitavati Castanedu nije bilo šanse da padnem pod utjecaj Učenja Don Juana i ostalih knjiga iz te serije. Nisam dakle dobio želju da pohađam nekakve tečajeve ili pokušam sam primijeniti ove ili one tehnike kako bih i sam postao šaman. Ili bar da prođem nekakve početničke inicijacije, ma kakvi. Ništa od toga, čitao sam Castanedu kao zanimljivo štivo. Nakon Učenja Don Juana pročitah i Odvojenu stvarnost, pa onda Put u Ixtlan i Priče o moći. Onda mi je to malo dosadilo, radije sam čitao Millera i Bukowskog i slične “prizemne stvari” kako je to zvao jedan moj prijatelj koji se uredno kačio na sve te Castanede, Sri Srimade i ostale ultraduhovne stvari. Nakon godinu ili dvije zaljubio sam se u jednu curu koja je doma imala cijeli Castanedin opus. Kad je otkrila da sam pročitao samo prve 4 knjige rekla je da mi je to zakurac ako ne pročitam Drugi prsten moći i Orlov dar. Niti nakon te dvije knjige nisam odlučio postati šaman. Nisam plodno tlo za takve ideje pa to ti je. Vjerojatno ću i umrijeti neproširene svijesti s nogama čvrsto na zemlji.
Castaneda je namjeravao tek probati peyote i napisati nešto o njemu. Bio je znatiželjan antropolog a završio je proučavajući kod Don Juana, starog “bruja”, zamršene staze podsvijesti, snova i nekih drugih stvarnosti o kojima mi pojma nemamo. Njegove knjige pročitali su milijuni ljudi. Poslije Orlovog dara uslijedile su još – Unutarnja vatra, Snaga tišine, Umijeće sanjanja i na koncu Magični pokreti koju je napisao 1998. a te godine je i umro.
Naravno, nema nikakve sličnosti između Da Vicijevog koda i Castanedinih djela ali ono što ih povezuje su milijuni znatiželjnika koje magnetski privlače najrazličitije misterije. Bilo da je riječ o teološkom trileru, Von Danikenu ili Carlosu Castanedi. Mogućnost da postoji nešto više od ovoga što živimo privlači nas više od bilo čega.

“Don Juan me naučio da je svijet puno više od onoga što mu priznajemo, naučio me da je naše uobičajeno viđenje stvarnosti uvjetovano društvenom konvencijom koja je sama po sebi obmana.” - reče Castaneda a zapravo nije sigurno da li je Don Juan ikada i postojao…