Ok, znam da i u mnogo razvijenijim zemljama postoje bizarna okupljanja fašosa. Znam da se mise zadušnice održavaju i za Mussolinija u Italiji, znam da pripadnici ekstremne desnice u Njemačkoj obilježavaju rođendane i godišnjice smrti raznih fašističkih glavešina ali u tim zemljama postoje i zakoni koje državni aparat rigorozno provodi. Kod nas postoje zakoni ali se oni u praksi gotovo uopće ne provode. A kada izostane provođenje zakona onda imamo ovo što imamo – fašističko divljanje širih razmjera.
Od upornih podizanja spomenika Francetiću, Budaku preko paradiranja onih starkelja po Zadru usred bijela dana, pred nosom policije, u ustaškim uniformama pa sve do evo nedavnih podmetanja eksploziva na Titov spomenik u Kumrovcu ali i mnogih drugih antifašističkih spomenika u posljednjih 15 godina.
Pravosuđe i Crkva najčešće drže štangu ovim manifestacijama zla. Jednu od čuvenih presuda mogli smo vidjeti i na primjeru župnika Čučeka. Čuček nema veze s fašizmom ali ima sa bludnim radnjama koje je ovaj provodio nad djevojčicama koje su pohađale vjeronauk. Pohotni starkelja je prvo dobio zatvorsku kaznu od 2.5 godine zatvora ali Vrhovni sud naređuje ponovni sudski postupak. Čuček tada dobije godinu i 9 mjeseci zatvora a onda Županijski sud konačno tu presudu preinači u uvjetnu kaznu. U obrazloženju ove svinjarije stoji između ostalog da je Čuček shvatio što je počinio i sada zna da to baš i nije bilo ok i eto kaje se. Dodaje se da treba uzeti u obzir i njegovu starost te doprinos zajednici. Što pravosuđe naše licemjerno i pokvareno poručuje ovom oslobađajućom presudom. Ako šlatate malodobne djevojčice na vjeronauku a imate tu nesreću da vas kasnije zbog tih nepodopština prijave – najgore što vam se može dogoditi je uvjetna zatvorska kazna.
Nisu svi svećenici šlatači i pedofili. Imamo i onih koji rado predvode fašistička okupljanja kao recimo fra Bernardin Škunac koji je jedan od sudionika jučerašnje mise za poglavnika Antu Pavelića u crkvi Sv. Ivana u Zadru. Ni prvi, ni posljednji svećenik koji ne vidi ništa loše u služenju mise čovjeku pod čijim su režimom stradali deseci tisuća nevinih ljudi. S druge strane mediji nas bombardiraju poslanicama nadbiskupa Bozanića koji s pravom ukazuje na korupciju u društvu ali nikada ne spominje anomalije unutar Crkve. Njenu ispolitiziranost i licemjerje. I ne osuđuje u svojim javnim nastupima razne Čučeke i Škunce, toga nema u Bozanićevim poslanicama.
Nedavno obezglavljivanje Titova spomenika eksplozivom samo je jedan u nizu fašističkih ispada koji se događaju ove godine u Hrvatskoj. Pripadnici vladajućih struktura uredno pred kamerama osuđuju ovaj i onaj fašistički ispad ali u praksi nema stvarnih sankcija. Vladajući doduše imaju i jedan drugi problem – do jučer su bili spremni s tim istim tipovima rušiti “trećesiječanjsku vlast” čak i na ulici. Teško je danas objasniti da sada kad su eto na vlasti i kada smo u pregovorima s EU više nije poželjno ponašanje od jučer. Teško je objasniti tim tipovima zašto se svakodnevno Gotovinu poziva na predaju a jučer se na raznim uličnim manifestacijama urlalo da nema govora o suradnji s Haagom. Ali u ovoj zemlji ništa nije lako, nikada nije ni bilo a vjerojatno nikada neće ni biti.