Horror klasik Exorcist iz 1973. bio je i ostao sam vrh žanra. Tu činjenicu pokušalo se iskoristiti u 2 nastavka ali u oba slučaja uslijedili su brodolomi ili kako bi sportski novinari rekli – debakli. Prije 3 godine imali smo prilike pogledati i Exorcist – director’s cut. Friedkin je malo ispolirao i dotjerao svoje remek djelo, ubacio nešto materijala i opet je sve izgledalo odlično kao i prvi put.
Je li bilo prostora za Exorcist: The Beginning? Sjetimo se početka originala iz 1973., svećenik Merrin dolazi u dodir s iskonskim zlom preko predmeta iskopanog na arheološkom nalazištu negdje u Africi. Bilo je dakle prostora za film koji će odgovoriti na neka pitanja vezana baš uz ovu uvodnu scenu originalnog Exorcista. I baš tako i počinje Exorcist: The Beginning tj. počinje kojih 1500 godina prije te 1949. Uvodna scena je raskošno snimljena i čini se da bi ako ništa drugo ovaj film mogao biti dostojan imena Exorcist. Poslije tog povijesnog uvoda vraćamo se u 1949., mjesto radnje je isto – negdje u Istočnoj Africi. Merrin (Stellan Skarsgard) slomljen užasom nedavnog rata sjedi dakle u toj Nedođiji i pije. Istupio je iz svećeničke službe, vjera u Boga mu je ozbiljno narušena a u sjećanje mu stalno dolaze riječi nacističkog časnika “Bog danas nije ovdje” nakon čega ustrijeli djevojčicu. Njemu nepoznat čovjek mu pristupi i nudi mu da otkrije tajnu Crkve koju upravo iskapaju na tajnoj lokaciji pod zaštitom britanskih vojnika. Crkva datira iz vremena kada na tom mjestu a ni šire nije moglo biti ni govora o pojavi kršćanstva, bar Vatikan nema ništa slično u svojim spisima.
Film se raspada odmah poslije toga, umjesto horrora slijedi kombinacija vatikanskog Indiane Jonesa s natruhama povijesnog trilera. Autor nesretno želi proizvesti strah mučnim, ljigavim scenama poput rođenja mrtvog djeteta prekrivenog crvima. Spomenuta scena je nešto najodurnije što sam vidio još od Sedlarovih “uspješnica” na ovim prostorima. Redatelj Renny Harlin kao da se nije mogao odlučiti želi li upriličiti borbu sa Sotonom utjelovljenim u ljudskom obliku – licem u lice, kao što je to bilo u originalu ili ćemo cijelim filmom nailaziti na užasne posljedice djelovanja Zvijeri. Merrin u ovom filmu prvo mora locirati Sotonu, prije toga uopće povjerovati u njegovu nazočnost a tek onda se obračunati s njim. Sve u svemu dobili smo još jedan novovalni horror koji to nije. Raznim vizualnim vatrometima i deugtantnim scenama ne može se nadomjestiti nedostatak smisla za horror. Harlin, inače Finac, bolje se snašao u recimo Die Hard 2. Nakon Nightmare On Elm Street 4 i ovaj izlet u žanr horrora završava neslavno.

redatelj – Renny Harlin
scenarij –
godina – 2004
glume – Stellan Skarsgard, Isabella Scorupco, James D’Arcy
trajanje – 114 min.
ocjena – 5