Ovo je ona vrsta dokumentaraca u kojem se autor direktno upliće u priču, žrtvuje se i sam postaje priča, podsjeća me na legendarne dokumentarce kakve je znao raditi BBC. Recimo na onaj kada se tip ubacuje u samo jezgro navijača Chelsea, čak si i tetovira amblem kluba, iznajmi stan u kvartu gdje žive vođe navijača. Upozna se s njima, cuga, sudjeluje i u obračunima s protivničkim navijačkim skupinama, postaje jedan od njih. Kao rezultat ovog dvogodišnjeg projekta imamo jednog od vođa navijača Chelsea koji pred kamerom skrivenom u automobilu opisuje kako je zaklao slomljenom flašom policajca – slijede hapšenja i razbijanje jedne od najsurovijih i najzloglasnijih jezgra huliganskih navijačkih skupina u Engleskoj.
Ne toliko opasan i ne tako dugotrajan poduhvat izvodi i Morgan Spurlock. On sebe podvrgava 30-dnevnom prehranom isključivo u McDonaldsovim restoranima. Postavio si je jasna pravila, u tih 30 dana 3 puta dnevno jest će isključivo Mc-menije uključujući Super Size i ništa drugo osim toga. Mora svaki menu kušati bar jednom a cijeli proces Mc – preobrazbe zabilježit će kamere. Morgan je pod stalnim nadzorom liječnika i stručnjaka koji prate što se događa s njim. Osim što se udebljao, opala mu je spolna aktivnost, postao je depresivan, rad srca je ubrzan a njegovu jetru uspoređuju sa paštetom.
Morgan Spurlock se kraće rečeno – sjebao. Dobrovoljno je pristao na sve želeći zadati ovim filmom klasični nokaut McDonaldsu, tom na svijetu najvećem liferantu brze hrane. Teško je, zapravo nemoguće zadati nokaut moćnom McDonaldsu ali bar su dobili šamarčinu ovim filmom i sa jelovnika izbacili zloglasni Super Size menu. Nikada nisu priznali da ih je na ovaj potez donekle nagnao i Morganov dokumentarac.
Spurlock je pokazao na praktičan način ono što svi više-manje znaju. A to je da je McDonalds zadnje smeće od hrane. Svoje restorane Mc ima u preko 100 zemalja svijeta a restorana ima oko 30000. Svi koji su ikada pokušali utažiti glad u Mc-u znaju da je to jednostavno nemoguće. Nakon sat, sat i pol si opet gladan. Dakle ne samo da si nezdravo jeo nego se nisi ni najeo. Spurlock, dok se truje, putuje zemljom, razgovara s običnim ljudima, sa stručnjacima, ovisnicima o Mc – prehrani. Skupina djece recimo bez problema prepoznaje McDonaldsovu maskotu dok za Isusa Krista kažu da bi to mogao biti G.W. Bush.
Poučan i zabavan dokumentarac, nagrađen inače i na Sundance festivalu, kojeg ne bi bilo loše prikazivati djeci po osnovnim školama. Nakon “Super Size Me” privlačno carstvo loše prženih krumpirića neće više biti tako privlačno. Obavezno pogledati.

P.S. Kako bi recimo izgledalo da se netko kod nas dobrovoljno podvrgne jednomjesečnoj žderačini janjetine ispod peke i mladog luka ..