Svaki čovjek skriva nekakve tajne. To je jedna od njegovih najvažnijih karakteristika. Almodovar je to odavno uočio i koristi to u svom filmskom opusu. Njegova filmska pravila su jednostavna iako ne izgleda tako na prvi pogled, on ne pokušava imitirati stvarnost – on je proizvodi. Život je toliko nepredvidiv i zanimljiviji je od bilo kakvog scenarija. U La Mala educacion Almodovar nam možda otkriva kako je radio neke svoje filmove. Na početku filma redatelj i njegov prijatelj proučavaju bizarne novinske tekstove, najčešće one iz crnih kronika. Uzevši tako nečiju nesvakidašnju smrt uz malo mašte oko nje možete konstruirati dvosatnu filmsku priču. Almodovarove priče su geometrijski iscrtani labirinti urešeni njegovim smislom za kičasto šarenilo boja, bizarno i šokantno. U takvom okruženju on je kao doma, spajajući prekrasno i bolesno, spajajući ljepotu i zločin on postiže kompleksnost i magiju.
Njegovi filmovi imaju magnetsku privlačnost, odražavaju njegovu osobnost, puni su ne samo šarenila i bizarnog nego i boli, patnje, čežnje, humora, smijeha, ljubavi, nemira ..
Onog trenutka kad je priča konstruirana ostaju samo majstorski potezi kistom. Slike u slikama, priče u pričama, male ponekad neprimjetne intervencije velikog majstora.
La Mala educacion je priča o tužnoj i nesretnoj ljubavi dvojice dječaka koja počinje u katoličkom internatu. Ah, ne opet, pomislit ćete .. opet svećenici, pedofilija, skandali.. Da, ali Almodovara zapravo i nije baš puno briga za to, nije mu bila namjeru obračunavati se sa Katoličkom crkvom koju godinama potresaju skandali vezani uz pohotne svećenike koji šlataju male dječake. Njegova priča je ovaj put rasla u takvom okruženju i to je sve. Nemoguće je ukratko prepričati radnju La Mala educacion a ne otkriti neke stvari koje će vam pokvariti film.
La Mala educacion je prava almodovarovska triler-opera sa višestrukim obratima, ljubavni homoseksualni krimić sa Caveovskom neumoljivošću. Spominjem Cavea jer i on poput Almodovara ne preza od direktnosti u svojim pričama. Nema naštimanih happy-endova, nema stereotipa, nema laži – nema prevare. Ali ima pretjerivanja. I Cave i Almodovar često pretjeruju u svom stvaralaštvu ali to je način na koji oni rade, kod njih je pretjerivanje uspješna tehnika kojom se znalački koriste. Pretjerivanje kao Umjetnost.
Negdje sam jednom pročitao “Nevjerojatnost ove priče dokazuje da se sve doista i dogodilo”.
Volite li dakle Almodovara La Mala educacion vas neće razočarati, on je jedan od autora koji ne razočarava.
Gledam prije nekoliko dana na tv, novinarka čeka ispred kina gdje se premijerno prikazivao La Mala educacion da pita gledaoce za prve dojmove. Izlazi prvo tip s curom onako prilično zabrinut. Za film je uplašeno promrmljao da “nije baš ovo očekivao”. Njega Almodovarovi filmovi više neće vidjeti, zbrisao je negdje i ostatak noći razmišljao postoji li šansa da nakon ovog filma i on postane peder (možda bi mu bilo lakše da zna kako je Pedro deklarirani homoseksualac) . Nema straha, ako to već niste nećete postati homoseksualac ni nakon ovog filma, ne dajte da vas zaplaše pričama o zlom Almodovaru.

režija – Pedro Almodovar
scenarij – Pedro Almodovar
godina – 2004
glume - Gael Garcia Bernal, Fele Martinez, Javier Camara, Nacho Perez, Petra Martinez
ocjena - 8