Grad je izblokiran, stavljene su rampe, kraj njih su policajci i sve to ne zbog odbjeglog kriminaljerosa Ristića nego radi Dana mrtvih. Saobraćaj u gradu prilagođen je DM-u. Ali nije to više jedan dan, to su sada dani mrtvih i uz dužno poštovanje prema mrtvima ipak je to sve nekako postalo pretjerano. Čini mi se da je prije to bilo nekako tiše, dostojanstvenije kao što i priliči blagdanu Svih svetih. Danas dok gledam po velikim trgovačkim centrima one silne palete lampaša sve se doima kao jedan veliki trgovački praznik.
Isto je i sa Halloweenom koji se odjednom odomaćio i kod nas. Uz naš tradicionalni praznik kada odlazimo na groblja dodali smo i tu opičenu američansku dimenziju. Klubovi i birtije natječu se u silnim Halloween partijima a bundeve postaju jedan od najtraženijih artikala. A mislim dobro, ko nas jebe kad smo takvi. Skloni smo preuzimanju tuđih i odbacivanju vlastitih tradicija. Po meni tome su uvelike pomogli spomenuti trgovački centri koji izlaganjem pojedinih vrsta roba nameću i one praznike do kojih se kod nas nije mnogo držalo. Kada se bliži Dan mrtvih na udarna mjesta u trgovačkom centru osvanut će scary bundeve, kostimi vještica i one maske iz Vriska. Već od početka veljače na tim istim policama sve vrišti od upozorenja da se bliži Valentinovo. Božić se isto pretvorio u bjesomučno pražnjenje polica po trgovinama tj. trgovačkim centrima. Svake godine ruše se prošlogodišnji rekordi potrošenog novca. Kupuje se u transu, ogromne količine hrane i pića ali uvijek bar duplo više no što je potrebno. Nek se nađe – to je misao vodilja. Ali osim hrane i pića kupuju se i pokloni. Za zagrijavanje odmah početkom prosinca na scenu dolazi Sveti Nikola. Šibe koje su prije prodavale kumice na tržnicama sada isto možete naći u vašem obližnjem trgovačkom centru. I to ne bilo kakve šibe nego turbošminkerske, lijepo dotjerane, pozlaćene ili posrebrene te ukrašene crvenim vrpcama. Osim šiba moraju se kupiti i čizme specijalno namijenjene tome da ih napunite poklonima a poklone isto možete kupiti tu, dva metra dalje. Nema tu dakle puno mudrovanja, oni nam samo postave artikle na police i malo nas reklamama podsjete na nadolazeću prigodu i mi onda kao na zvuk zvona poslušno praznimo police. Na sve ćemo biti pravodobno upozoreni, na nama je samo da ponesemo cash ili kartice i krenemo na ugovoreno mjesto. Neću ni spominjati sve one nagradne igre trgovačkih centara u kojima nakon potrošenih 200-300000 kuna dolazimo u poziciju da nešto dobijemo – potpuno besplatno!!! Treba imati tek malo sreće.